Ne znam zašto, ali oko trčanja se oduvijek vuku nekakve zablude i mitovi. S druge strane tu su i manje ili više poznate istine o tom istom trčanju o kojima se manje priča. Mislim da je vrijeme da razbijmo neke zablude tj. pretvorimo ih u istine. Evo 5 najčešćih s kojima se kao trkač susrećem svakodnevno:

Trčanje nije dobro za koljena

Ovo je definitivno prva i najveća zabluda o trčanju. Ne trči, uništit ćeš si koljena! – prvo je što će ti reći roditelj ili neki brižni prijatelj. Isto to ti mogu reći ako se kreneš baviti bilo kojim drugim sportom ili za bilo koji drugi dio tijela koji se koristi u tom sportu.

Stvar je u tome da se pri bavljenju bilo kojom tjelesnom aktivnosti njome moramo baviti umjereno i postepeno. Moramo pripremiti svoje tijelo na tu aktivnost i polagano razvijajući mišiće, jačajući tetive i ojačati krvne žile za dopremu energije u mišiće. U suprotnom, ako se krenemo baviti trčanjem bez plana i programa, roditelji/prijatelji sigurno će biti u pravu. Ali ponavljam, bili bi u pravu i za bilo koju drugu aktivnost, ali krivo nije trčanje nego osoba koja se trčanjem nije bavila „po pravilima struke“.

Mnoga istraživanja su pokazala da trčanje zapravo jača koljena (i druge zglobove) i poboljšava zdravlje kostiju. Radije se zapitajte je li sjedenje/ležanje doma ispred TV-a dobro za našu kralježnicu?

Od trčanja se mršavi

Mnogi se odluče baviti trčanjem jer žele smršaviti i vrlo brzo se razočaraju u trčanje jer oni trče već mjesec dana i ništa se ne mijenja. Naprotiv, vaga je pokazala par kilograma više. Ovo je jako čest slučaj i školski primjer kako se ništa ne može riješiti na brzinu.

Kao prvo, da bi se nakupljeni kilogrami počeli topiti mora se osigurati energetski deficit tj. da se više troši nego što se unosi. Vrlo jasna i jednostavna matematika. Trčanjem se troši, ali je pitanje koliko se unosi odnosno jeste li nešto promijenili na toj strani formule. Najčešće je odgovor NE, jer se ide s premisom da možemo jesti koliko želimo kad trčimo. E, tu se najčešće griješi jer se ne pazi na unos, a mršavljenje će se dogoditi kada unos bude nešto manji od potrošnje.

VAŽNA NAPOMENA: ovo je jako osjetljivo i opasno područje jer se nepravilnom prehranom možemo dovesti u iznimno opasna stanja pa je kod ovakvih odluka nužno konzultirati se s nutricionistom koji će vam napraviti plan prehrane, kao što vam kineziolog treba napraviti plan treninga.

Dakle, istina je da se trčanjem može mršavjeti, ali isključivo s komplementarnim planom prehrane.

Kada trčiš onda možeš jesti što želiš

Ova zabluda se logično veže za prošlu pa i s njom treba biti jako oprezan. Naime, nakon što se neko vrijeme bavite trčanjem, pojedini procesi u tijelu vam se poslože i počnu bolje i lakše funkcionirati. Definitivno se to odnosi na probavu, a često se i apetit poveća. Tu treba biti oprezan da se ne zanesemo i da ne dođe do kontra efekta. Često se dogodi da nakon treninga od pola sata sjednemo za stol i idemo jesti kao da smo istrčali maraton. Realno, nismo potrošili ništa što bismo trebali posebno nadoknađivati.

Druga stvar koje se zaista moramo paziti je način prehrane u dane bez treninga, a pogotovo za vrijeme dugotrajnijeg pauziranja od trčanja kada u pravilu nastavimo s prehranom kao da treniramo. Vrlo brzo shvatimo da smo s takvom neprilagođenom prehranom „nabacili“ 3-4 kilograma viška.

Trčanje je samo za mlade i “fit” osobe

Mnogi se ne odluče za trčanje jer smatraju da je trčanje za osobe mlađe životne dobi i one u odličnoj fizičkoj formi. Pogrešno! Dovoljno je pogledati jednu masovnu gradsku utrku i vidjeti tko na njoj sudjeluje i ubrzo ova zabluda pada u vodu.

Stvar je samo u percepciji što za nekoga znači trčanje. Ako pred očima imamo atletski miting i utrku na 100 metara, sasvim je jasno da to nije za nas i da za tako nešto zaista morate biti atletski građeni. No, za rekreativno trčanje ne morate jer trčanje je baš za svakoga. Naravno, bavljenje trčanjem potrebno je prilagoditi vašim godinama i vašem trenutnom tjelesnom stanju/formi i naravno – baviti se trčanjem pod trenerskim nadzorom i/ili savjetima.

Za kraj ću spomenuti Britanca Fauja Singha koji je 16.10.2011. istrčao maraton sa svojih 100 godina i to za sjajnih 8 sati! I sad mi recite jeste li dovoljno mladi za pola sata trčanja svaki drugi -treći dan?

Trčanje po kiši nije zdravo

Ovo je najčešća zabluda početnika i ujedno najveća izlika za nedolazak na trening.

Zapamtite, bakterije i virusi čine vas bolesnima, a ne trčanje.  Puno je veća vjerojatnost da ćete se razboljeti ako vrijeme provodite u zatvorenom prostoru gdje se oni lakše i brže razmnožavaju. Što se tiče kiše, na glavu nabacite šiltericu, obucite šuškavac i trk na trening. Važno je samo da nakon trčanja što prije dođete na toplo i presvučete se u suhu odjeću.

I za kraj, da biste postali trkač trebate samo početi trčati. Nije važno koliko ste brzi/spori, važno je samo da trčite i u tome uživate.

Svima koji se na to odluče želimo dobrodošli u svijet trčanja!

Piše: Nedeljko Vareškić

Zagreb, 9. svibnja 2020. – Samo 31 dan nakon otvaranja izazova koji je službeno trebao trajati sve do kraja kolovoza, više od 1.800 trkača diljem Hrvatske, i u ovoj izvanrednoj situaciji, našli su rješenje i pretrčali i poklonili traženih 100.000 km čime su osigurali vrijednu donaciju za kupovinu aktivnih proteza za troje djece u Hrvatskoj s oštećenjem donjih ekstremiteta. Na taj način, svojim su trkačkim koracima osigurali djeci da i sama, neka i prvi put u životu, trče i bave se sportom i drugim aktivnostima ravnopravno sa svojim vršnjacima.

Izazov „PoKRENI – pokloni svoje kilometre“ održava se 6. godinu za redom i cilj mu je  potaknuti što veći broj ljudi ne samo na aktivno kretanje već i pomoć u ostvarenju društveno važnih promjena, s naglaskom na poboljšanje životnih uvjeta djece s određenim zdravstvenim poteškoćama. Ove su se godine cjelokupnoj akciji priključili i trkači iz poslovne zajednice koji su kroz izazov #htb2runchallenge #ostanidoma donirali kilometre pretrčane u svom domu i time dokazali da „gdje postoji volja, postoji i način“  te dodatno doprinijeli brzom ostvarenju cilja!

Ovogodišnji izazov otvoren je 7. travnja, na Svjetski dan zdravlja, a cilj je bio prikupiti 100.000 km koje će osiguravajuće društvo GRAWE Hrvatska pretvoriti u novčanu donaciju od 100.000 kn za kupovinu tri aktivne proteze za djecu s oštećenjem donjih ekstremiteta na koje nemaju pravo preko HZZO-a. S obzirom na brzo ostvarenje cilja, aktivne proteze već će krenuti u izradu i prilagodbu za Antoniju (15), Bornu (14) i Ivana (5) koji će, do kraja godine dobiti svoje proteze i moći aktivnije se kretati.

Predsjednica UAZ-a, Ana Sršen komentirala je uspjeh ovogodišnje akcije:

„Nevjerojatna je energija svih trkača koji već drugu godinu nesebično sudjeluju u prikupljanju kilometara za našu djecu. Hvala im na svakom pretrčanom, poklonjenom kilometru kojim su osigurali djeci bez donjih ekstremiteta da osjete trkački pokret, nužan ne samo za sport i aktivan život, već za njihovu bolju i mobilniju svakodnevnicu. Ovom inicijativom želimo poručiti da današnja tehnologija može nadoknaditi tjelesno oštećenje i omogućiti djeci jednakost s vršnjacima i život ispunjen samopouzdanjem!“

Prošle godine inicijativa PoKRENI potaknula je više od 1.500 trkača koji su nesebično poklonili više od 350.000 km, čime su trostruko premašili cilj od 100.000 km te osigurali donaciju kojom su kupljene tri proteze za Mariju, Kleu i Karla – prvo troje djece u Hrvatskoj s aktivnim protezama. Ipak, u Hrvatskoj postoji još djece koja trebaju protezu na koju nemaju pravo preko HZZO-a, a inicijativa PoKRENI, u suradnji s Udrugom osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i zagrebačke županije (UAZ), želi osigurati ravnopravno odrastanje za svu djecu.

 „U našoj okolini postoje potrebe djece o kojima se premalo govori, stoga je naša misija, u suradnji s udrugama, pokrenuti one koji mogu da svojim aktivnim životom, trčanjem i pokretanjem pozitivnih promjena i kod drugih, prenose poruku o važnosti kretanja i brige o zdravlju naglašavajući potrebe onih koji to, još uvijek, ne mogu. Djeci želimo pružiti ravnopravnije uvjete i na taj im način olakšati svakodnevnicu, a koliko im to znači najbolje se vidi u priloženom videu. Hvala svima na sudjelovanju i spremnosti da zajedno pokrenemo značajne promjene u društvu čak i u trenutnim iznimnim okolnostima u kojima se svi nalazimo“, izjavila je Sanja Gržetić, voditeljica Odjela za korporativne komunikacije i marketing GRAWE Hrvatska d.d.

PoKRENI izazov provodi se od 2015. godine i do sada je u njima sudjelovalo više od 5.000 trkača koji su prikupili više od milijun kilometara za Savez društava multiple skleroze Hrvatska, Udrugu Veliko srce malom srcu, Hrvatski savez dijabetičkih udruga, Udrugu za pomoć djeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima KRIJESNICA te UAZ – Udruga osoba s amputacijom udova Grada Zagreba i Zagrebačke županije.

Ostati pozitivan, motiviran i aktivan tijekom ovog nesigurnog razdoblja nije lako – vjerujte nam, i mi se borimo da nam vježbanje u zatvorenom bude zanimljivo! Razgovarali smo s Doktoricom Finom Williams, kliničkom psihologinjom i sportašicom koja koristi Stravu kako bi doznali više o psihološkom utjecaju kojeg COVID-19 ima na sve nas i kako se pobrinuti za svoje mentalno zdravlje.

Koliko je važna uloga vježbanja u održavanju dobrog psihičkog zdravlja?

“Vježbanje je jako važno za našu mentalnu dobrobit. Znamo i znanstveno što stoji iza toga i kako endorfini utječu na naše raspoloženje. Ali puno toga može se reći i o postignuću, rutini i što nam vježbanje kroz njih pruža – osobito u trenucima kad smo prirodno ostali bez nekih od tih aspekata našeg života. Znamo i da nam vježbanje pomaže kod spavanja koje je neophodno za dobar i zdrav život.

Za mene osobno vježbanje je uvijek bilo dio mog života i ne mogu zamisliti život bez vježbanja. Vježbanje je ključno za moju dobrobit i pomaže mi da stresan dan ostavim iza sebe i pripremim se za važan dan ispred sebe!”

U Ujedinjenom Kraljevstvu dozvoljeno je izlaziti samo jednom dnevno – mislite li da će to značajno utjecati na mentalno zdravlje ljudi?

“Trenutne restrikcije pomažu nam usredotočiti se na taj jedan sat kad nam je dozvoljeno izaći van i da ne uzimamo zdravo za gotovo vrijeme provedeno vani. Imali smo sreće s lijepim vremenom i čini se da ograničenja potiču ljude da se pobrinu da ostanu aktivni i izađu van – to je lijepo za vidjeti.

Sve više ljudi koristi priliku kako bi obiteljski otišli na vožnju biciklom ili se loptali na obližnjoj zelenoj površini. Djeca i obitelji kojima moj tim pruža podršku kažu da su pronašli nove načine da se povežu bez ometanja od strane moderne tehnologije, definitivno je pozitivna stvar vidjeti velik dio stanovništa koje cijeni svoje vrijeme provedeno vani.

Na one ljude koji ne provode puno vremena vani ili u društvu drugih ograničenja mogu negativno utjecati. Imajte na umu da su smjernice tu kako bi vam omogućile da izađete iz kuće i potražite podršku i zaštitu ukoliko ste žrtva obiteljskog nasilja ili se nalazite u rizičnoj i opasnoj situaciji. ”

Kako se pobrinuti da u sadašnjoj situaciji ne zanemarimo psihičko zdravlje?

“Prirodno je da će naše psihičko zdravlje imati uspone i padove tijekom karantene. Britansko psihološko društvo nedavno je objavilo smjernice o tome kako će pandemija utjecati na nas – trenutno se nalazimo u aktivnoj fazi tijekom koje svi jako žele izaći van, ostati fit, podržati volontiranjem, itd. To će s vremenom oslabjeti i doći ćemo u fazu otrežnjenja i iscrpljenosti koje će vjerojatnije negativno utjecati na našu dobrobit.

Zato je od iznimne važnosti da sada radimo na zdravim navikama, one će nam biti od koristi kasnije tako što će nam dati strukturu, rutinu i naglasak radu na daljinu ili umanjiti stres uzrokovan gubitkom posla. Naša očekivanja od vježbanja ne moraju biti velika. Svaki dan moramo si postaviti realne ciljeve koji će nam pružiti osjećaj postignuća. Važno je započeti sada kad se osjećamo motivirano i imati suosjećanja sprema samom sebi u trenucima kad nam ograničenja naše slobode postanu izazovna.”

Što sve ljudi trebaju raditi kako bi održali psihičku dobrobit?

“Izuzetno je važno držati poslovni i privatni dio života odvojenima – ponekad je to teško, osobito osobama koje imaju djecu i djecu školarce. I ja sama imam troje djece i izazovno je održavati odvojenim posao i privatni život i držati sve pod kontrolom.

Djeca trebaju rutinu, a rutina im je u potpunosti poremećena. Kako bi se vi sami psihički dobro osjećali pobrinite se za to da odredite vrijeme za posao, školu i obitelj – granice trebaju biti jasne.

Izuzetno je važno imati mjesto za rad, idealno bi bilo da je to mjesto  udaljeno od spavaće sobe ili mjesta na kojem se inače odmarate. Udaljite mjesto za rad od ostatka stana što je više moguće kako bi na kraju dana mogli zatvoriti vrata za sobom i ostaviti posao iza njih.

Također je važno imati razumijevanje za samog sebe – u ovim kriznim vremenima vaša produktivnost neće biti kao prije. U pozadini je uvijek nešto što vas dekoncentrira, zabrinuti ste zbog toga što se događa u društvu i u svijetu. Nemoguće je to ignorirati. Osvjestite da je vaša produktivnost niža i dozvolite si to.”

Rad od kuće može biti dodatan izvor stresa u svakodnevnom životu, imate li kakav savjet kako se nositi sa stresom?

“Bitno je prihvatiti da ono što koristi jednoj osobi neće pomoći drugoj, teško je dati univerzalan savjet. Neki ljudi meditiraju, drugi se bave jogom – ali neće sve odgovarati svima, to je vrlo individualno.

Navikli smo na puno rutine i strukture u svojim životima, čak možda i nismo toga svjesni. Sada je na nama samima da kreiramo svoju rutinu i odredimo jasne granice do kojih možemo ići. To je vrijeme za spavanje, vrijeme za jelo, vrijeme za vježbanje i bilo što drugo što čini dio vašeg dana.

Najvažnije je strukturirati svoje vrijeme u danu tako da pronađete vrijeme koje ćete provesti sa svojom obitelji, prijateljima – makar i na daljinu- i držite se tog što ste odlučili čak i ako vam se na prvu možda to i ne da; oni će vam dugoročno pomoći umanjiti osjećaj izoliranosti. ”

Kako vi održavati zdravu ravnotežu između posla i privatnog života?

“Primjećujem da nema prirodnog početka i kraja posla. Sad sjedimo ispred ekrana bez prirodnih pauzi koje bi normalno napravili radeći u uredu. Za mene osobno to znači da se moram prisiliti da napravim pauzu i vrijeme provedeno vani koristim da dan privedem kraju. To mi pomaže da razgraničim kraj svog radnog dana i početak večeri. Pomaže mi i da razbistrim glavu i bolje spavam.

Moj bi savjet bio da pronađete ono što kod vas funkcionira ali pokušajte osigurati da vam je radni dio dana odvojen od dijela dana posvećenog obitelji koliko god je to moguće.

I tvrtke imaju ulogu koju trebaju odigrati u kreiranju poslovne kulture koja podržava pojedince i ne nameće im dodatni stress. Tvrtke same mogu biti primjer i uzor koji svi trebaju slijediti kada je u pitanju zdrava ravnoteža između privatnog i poslovnog života: npr. za početak ne slati e-mailove poslije 17h ili prije 8/9h ujutro! Trebamo biti suosjećajni i prihvatiti prirodan pad učinkovitosti dok smo rastrgani između naših obitelji, starijih koji ovise o nama i nesigurnosti vremena u kojem živimo. Tvrtke će morati prihvatiti i pripremiti se za način rada koji će to uzeti u obzir.

Kad se s vremenom počnemo vraćati na svoja radna mjesta, tvrtke će morati misliti na dobrobit svojih zaposlenika i na to kako je pandemija utjecala na njih. Srećom mislim da je to smjer u kojem smo se već kretali i rad od kuće se sada može činiti značajno pristupačnijim. Mi u Nacionalnoj zdravstvenoj službi vjerojatno ćemo se kretati u smjeru prepoznavanja utjecaja traume na naše zaposlenike i pripreme programa za njihovu dobrobit koje ćemo mi sami organizirati umjesto da angažiramo nekog izvan tvrtke.

Kao i kod svih traumatičnih događaja, i ovdje imamo mjesta za post-traumatski rast jednom kad izađemo iz ove pandemije – spoznajom o snazi koju svatko od nas ima i o onome što se pokazalo učinkovitim kad smo morali promijeniti svoje živote neki će od nas biti otporniji i fleksibilniji u nošenju s promjenama i neizvjesnošću.

Mislim da mogu reći kako će dobrobit svih nas biti pogođena karantenom na ovaj ili onaj način i moramo biti oprezni da ne upadnemo u zamku i tražimo od ljudi da rade duplo više kako bi nadoknadili smanjenu produktivnost kada se vratimo na radna mjesta. Iz iskustva Kanade sa SARS-om možemo vidjeti da je to povezano s iscrpljenošću zaposlenika i povećanom stopom bolesti.“

Mislite li da vam Strava i snaga zajednice pomažu ostati motiviranom?

“Ako je održavanje redovitog vježbanja nešto novo za vas i u potrazi ste za načinom kako poboljšati svoje fizičko i psihičko stanje, Strava je odlično sredstvo za to.

Snaga zajednice je očita, možete se povezati s drugima koji se nalaze u sličnoj situaciji. Možete se voziti i raspravljati zašto je aplikacija Zwift tako popularna u zadnje vrijeme.

U situacijama poput ove dolazi do prirodne razdvojenosti i Strava nam pomaža da ostanemo povezani jedni s drugima. ”

Kakva je bila vaša rutina vježbanja tijekom ove karantene?

“Moja se rutina dosta promijenila, budući da sam trenirala za triatlon u srpnju prije početka karantene. To je uključivalo kombinaciju teretane i vježbanja na otvorenom što sam sad trebala prilagoditi situaciji.

Budući da sam počela raditi od kuće svoju sam rutinu morala restrukturirati. To je podrazumijevalo puno Turbo treninga kod kuće i trčanja na otvorenom – dobro mi je vrijeme u tome pomoglo.

Mislim da smo zbog trenutnih granica i ograničenja shvatili da ne možemo vježbanje uzimati zdravo za gotovo. Svi izlazimo van puno dosljednije, ali koristim i svoj Turbo redovitije nego ikada.”

Kako je zajednica na Stravi podržala vaše vježbanje tijekom karantene? Koji su vam elementi na platformi bili od velike vrijednosti i korisni? Neke posebne značajke? Pomaže li vam zajednica na Stravi u pronalaženju inspiracije i novih ideja za vježbe?

“Zaista cijenim činjenicu da moj Garmin i Turbo imaju integriranu Stravu i da se sve moje aktivnosti učitavaju bez poteškoće i trenutačno – to je sjajna značajka.

Moja zajednica na Stravi još uvijek raste i povezujem se na platformi sa sve više biciklistica što je sjajno. Uživam u svim statističkim podacima i segmentima – oni mi osobito pružaju kratkoročne ciljeve i guraju me da postignem još više. Također dobivate jasan pregled napretka, postignuća i to je jedinstven motivirajući faktor.

Zajednica Strave je moćna i povezanost s njom sada kada se vozimo svatko za sebe je jako važna. Podrška zajednice jak je motivirajući faktor, osobito kada se ne možemo naći s prijateljima i vježbati zajedno.

Izvor: blog.strava.com/mental-health-and-wellbeing-during-covid-19/

S engleskog prevela: T.K.Z.

Tijekom posljednje četiri godine ISTRun je na području južne Istre organizirao niz utrka pod zajedničkim nazivnikom TEĆI ISTI PITI (RUN EAT DRINK). Ohrabreni dobrim odazivom, ušli su i u jubilarnu 5. sezonu, ali u potpuno drugačijem obliku naravno prilagođenom trenutnoj situaciji!

Partneri s kojima nastavljamo suradnju su „Stancija Buršić“ (pršut), „MELOTO“ (ekstra djevičansko maslinovo ulje) i „MEDEA VINA“ (svi iz Vodnjana), zatim „VESNA SIREVI“ iz Loborike, domaći istarski pivari „KAMPANJOLA“ iz Svetvinčenta i „BURA BREW“ iz Poreča te „BAKALAR ALDEN“ iz Baderne.

Što je isto, a što drugačije od prave utrke?

Trčanje nije virtualno, ali je samostalno/pojedinačno. Pršut, sir, bakalar, pivo i vino nisu virtualni. Virtualno je navijanje, čestitanje, grljenje, podjela iskustava i fešta u cilju.

Kako sudjelovati?

Pravila su jednostavna – može se trčati šest utrka; RUN 4 TERAN, OLIVE OIL RUN, BEERun, BAKALARun, ŠPALETA RUN i CHEESE RUN. Odaberite dionicu 2,5 ili 5 kilometara. Ako ne možete istrčati, kombinirajte hodanje i trčanje, ako vam je i to preteško, samo hodajte, ali istrčite minimalnih 2,5 kilometara – vrijeme nije važno! Gornje (kilometarske) granice nema, a maratonke i maratonci mogu odjednom istrčati svih 6 ponuđenih utrka

Tko istrči svih 6 utrka u duljini od 5 km na poklon dobiva majicu ISTRun is always on the RUN!

Prijava

Najkasniji rok za prijavu i uplatu startnine je nedjelja 24. svibnja 2020. u 12 sati. Broj prijava je neograničen, ali je dostava proizvoda trenutno limitirana na 5 županija: Istra, Kvarner, Gorski Kotar, Karlovac te Zagrebačku županiju i Grad Zagreb. Dostava izvornih istarskih specijaliteta biti će organizirana u 2 etape sukladno terminima trčanja.

Startnina za dionicu 2,5 km je 25 kuna, a za dionicu 5 km je 50 kuna dok startni broj stiže na mail adresu.

Prilikom prijave odaberite jedan od sljedećih paketa:

2,5 km
> 10 dag pršuta,
> 20 dag sira,
> 2 boce bire,
> 2 kutije bakalara,

5 km
> 20 dag pršuta,
> 2×20 dag sira,
> 4 boce bire,
> 4 kutije bakalara,
> bočica extra djevičanskog maslinovog ulja,
> buteljka terana

PRIJAVE NA LIGU: www.facebook.com/teciistipiti

Često na zagrebačkom savskom nasipu znam vidjeti trkače i gotovo uvijek, prema ove tri pogreške, mogu zaključiti da su samouki u trčanju, a vjerojatno i početnici. Ponekad ih poželim zaustaviti i ukazati na pogreške, ali ne znam zašto bi netko prihvatio savjet slučajnog trkača na cesti. Stoga sam odlučio napisati ovaj tekst pa možda netko od tih istih trkača i pročita.

Neprikladne tenisice

Tenisice su prvo što vidim i one mi govore puno toga o osobi koja trči. Ako su na nogama „fashion“ tenisice i još su uz to potpuno nove, pouzdano znam da osoba nije “pravi trkač” odnosno da je na trčanje izašla iz samo njemu/njoj poznatog razloga. Često se pojavljuju zlatni i šljokičasti modeli ili poznati modeli tenisica koji nikako nisu namijenjeni za trčanje.

Vjerujte mi na riječ za dugotrajno bavljenje dugoprugaškim trčanjem iznimno je važno imati prikladne tenisice. Stoga svoje predivne nove tenisice ostavite za šetnju gradom, a  za trčanje uzmite specijalizirane trkačke bez obzira što vam možda ne idu uz odjeću ili nisu tako lijepe jer ono što je najvažnije – trebaju biti udobne i prilagođene trčanju po određenoj podlozi.

Neprikladno doba dana

Podne je, a na savskom nasipu +30 °C. Termin i vremenski uvjeti su za pokupiti sunčanicu, a ne za bavljenje sportom! Osobe koji tada trče najradije bih preusmjerio u Savu da se malo ohlade. To što ti je na glavu pala ideja da ideš trčati (ili ti se stvorilo sat-dva slobodnog vremena), ne znači da moraš ići na trčanje po svaku cijenu. Život i zdravlje su ipak na prvom mjestu.

Treniraj ujutro dok sunce još nije jako ili navečer kada oslabi. Ne junači se jer je sunce je uvijek jače od tebe. Odmori, odi na sladoled, čitaj članke i pričekaj večer inače bi mogao/la završiti na hitnoj.

Neprikladna odjeća

Osobe iz prethodne točke često vidim i neprikladno obučene. Na prvu se čini da je sve „po pravilima struke“: crne tajice, crni šuškavac ili hoodica, crna šilterica, a tu su ponekad i one velike moderne naočale. Definitivno modno usklađena kombinacija koja sjajno izgleda za fotku ali nije za trčanje u podne na +30 °C.

Od navedenog su mi „bolji“ jedino oni koji se obuku u šuškavu trenerku (i jakna i hlače), a uz to nabiju kapuljaču na glavu kako bi se što bolje oznojili. Pa to je prizivanje srčanog udara! Znaju li oni uopće kakvim naporima izlažu svoje tijelo koje, ne samo da se bori s metrima i tempom, nego i s daleko većim naporom – kako ohladiti tijelo i zaštititi ga od pregrijavanja.

Želim vjerovati da se radi samo o neznanju i neinformiranosti trkača početnika, zato molim vas informirajte se prije nego krenete ozbiljnije trčati. Danas su informacije lako dostupne i možete ih pronaći posvuda no na svaku informaciju stavite filter i savjete uzimajte samo od onih trkača koji imaju utakmica u nogama i koji vam neće reći da kile skidate na +30 u crnom šuškavcu i Air Max tenisicama.

Piše: Nedeljko Vareškić

Zadnji put kada smo spomenuli Mazatorsku utrku na 6/12/24h oko atletskog stadiona je u članku ‘’Slagalica medalja’’ koja opisuje sve utrke u organizaciji poznatih nam, brodskih Mazatora. Situacija koja je zadesila cijeli svijet, pa i Lijepu našu, uvelike je utjecala na naša trkačka druženja, guranja u startnim blokovima i zaustavila kreiranje uspomena i priča s trkačkih utrka. Covid 19 je napravio svoje, ali nije spriječio Mazatore da organiziraju i provedu svoj event. Tako su naziva utrke izbacili disciplinu 6h i 12h, a ostavili  „najbolju“ za prave ultraše, onu od 24h. Ne brinite, Mazatori će smisliti način kako se i vaše ime može upisati na tablicu finišera ove jedinstvene utrke, a novo ime glasi – Mazatorska utrka 24h – One man edition!

Kako organizacija utrka kakve poznajemo nije (još) dozvoljena, utrku na 24h će trčati samo jedna osoba, na atletskom stadionu s krugom od  400m i uz podršku tehničkog osoblja na stazi, a sve u skladu s epidemiološkim mjerama. Naravno, rezultat će biti važeći za sve ultraše i ljubitelje ultra trčanja. No, sigurno se pitate tko je taj Mazator koji ima strpljenja družiti se sa svojim mislima 24 sata?! Jedan jedini, glavni trener Trčaone Zagreb, sjajan trener i ultraš, Mazator Marko Bićanić. Kada nam je javio da se odlučio na ovakav event, potvrdili smo već postavljenu dijagnozu, kako ga je uhvatila CO-Ultra 20. Šalu na stanu (ne ponovilo se). S nepunih 25 godina, Marko već ima sjajne ultra rezultate iza sebe, ali ono najvažnije je njegova stručnost i priprema za ovakve napore, točnije izazove. Kao kineziolog sjajno se pripremao sezonu, a vrhunac će upravo pokazati na Mazatorskoj utrci 24h – One man edition u subotu 23.5. od 8:00 u Slavonskom Brodu.

Kako i sam Marko kaže – “Ovo je samo jedan mali izazov kojim želi pokazati da je tijelo krhko i koliko god ga mi pripremili za ultre, puno važnije je ojačati duh koji se neće slomiti i ne smije već nas mora gurati naprijed!”

Mazatori su pripremili i video u kojem možete poslušati Markove odgovore na neka od gorućih pitanja.

Veliku podršku eventu u ovim teškim trenucima pokazao je i sponzor koji srčano prati Mazatore u svakom njihovom pothvatu, Saucony Hrvatska koji je Marku osigurao nove Triumph 17 tenisice za uspješno ‘’gaženje’’ 200km a možda i više jer dobro znamo Marka i što se dogodi jednom kad krene.

Utrku možete pratiti i uživo na Youtube kanalu „Trkačke priče“ iza kojeg se krijem upravo ja, Tomislav Marinović, predsjednik Ultramaraton kluba Mazator, vanjski suradnik portala Trčanje.hr, i čovjek s davno potvrđenom ultra dijagnozom.

Trčanje.hr također će izvještavati o utrci na svojim društvenim platformama Facebook Volim trčanje i Instargam trčanje.hr, a sve informacije nalaze se i na Facebook stranici Mazatorska utrka 24 – One man edition.

Napisao: Tomislav Marinović

Početkom godine trkače, posebno one koji biraju šumske trail staze, razveselila je vijest o pokretanju nove izazovne utrke Medvednica trail. Organizacija utrke bila je gotovo pa završena kada je pandemija uzrokovana koronavirusom zaustavila sva događanja pa tako i ona sportska. Sve do danas nema jasnih naznaka kada bi se sportska događanja s više od 40 osoba (odluka od 10.5.) mogla ostvariti što za posljedicu ima otkazivanje, odgađanje ili prilagođavanje situaciji.

Ekipa iz organizacije Medvednice trail odlučila je hrabro zakoračiti u nešto novo i održati utrku u planiranom terminu 30.5. ali na malo izmijenjen način – virtualno i poštujući sve propisane protuepidemijske mjere.

Na samo 10 km od glavnog gradskog trga nalazi se pravo trail utočište koje nudi idealne uvjete za uživanje. Svima su nam poznate staze Bikčevićeva i Leustek no one su samo mali dio onoga što Medvednica nudi trkačima. Ovom utrkom puno ćete šire “zagrliti” Medvednicu, posjetiti zagorsku i zagrebačku stranu, popeti se na najviši vrh i spustiti do naselja te trčati pored važnih lokaliteta.

Staze

• Kameni Svati (60 km / 2.500 m+)
• Plazur (30 km / 1.400 m+)
• Gorščica (15 km / 500 m+)
• 500 stuba (60 km / 4 etape)

Uvjeti za za sudjelovanje na utrci

• Sportski sat ili mobitel s GPS-om
• Profil na aplikaciji STRAVA
• Sposobnost samostalnog snalaženja na planinarskim stazama i putevima korištenjem sportskog sata ili mobitela
• Samostalnost i neovisnost u prolasku i praćenju unaprijed definirane staze na osnovu GPX zapisa.

Nakon prijave i odabira jedne od navedenih staza, od nedjelje 30.5.2020. do nedjelje 28.6.2020.  imate čak 4 tjedna da odradite svoj krug, kad god to vama odgovara. To znači kako rezultat možete popraviti i nekoliko puta te prijaviti onaj koji je bolji!

Upute kako trčati u virtualnoj utrci pročitajte na www.medvednicatrail.run/vijesti/kako-trcati-virtualnu-utrku/ 

Osigurane su vrijedne nagrade i pokloni za sve sudionike utrke!

• e-kupon s 20 % popusta na odabrani artikl u Hervisu
• e-kupon s 30 % popusta na izdvojenu ponudu proizvoda u Farmaciji

Tombola

• Hervis poklon bon u vrijednosti 1.000 kn (2x 1.000 kn)
• Ledlenser naglavne svjetiljke (2x Neo4, 2x Neo6R i 1x Neo10R)
• Farmacia Running Kit (3 nagrade)
• Rio Mare poklon paket (10x piknik dekica i izbor Rio Mare proizvoda)
• Borotalco poklon paket (10x Borotalco pamučni ruksak i izbor Borotalco proizvoda)
• Hervis poklon paket (20x bidon, Hervis ručnik, sportska vrećica)

Izvlačenje dobitnika održat će se uživo na Instagram kanalu utrke Medvednica trail svakog ponedjeljka (1., 8., 15., 22. i 29.6.), a u izvlačenje ulaze startni brojevi sudionika utrke.

Medvednica trail 2020. godine izazov je sam po sebi i okuplja trkače koji se usude prepustiti prirodi bez prisutnosti drugih trkača te i dalje u sebi imaju natjecateljski karakter. Zato su i u virtualnom izdanju osigurane nagrade za one najbrže. Najbrže tri žene i najbrža tri muškarca na svim dionicama osvajaju besplatnu kotizaciju za sljedeće izdanje utrke Medvednica trail!

Prijave su moguće do četvrtka 25.6.2020. na www.medvednicatrail.run

Uživaj u predivnoj prirodi Medvednice, ostani odgovoran prema sebi i drugima te postani dio priče nove generacije utrka!

Iz Strave su se danas oglasili najavljujući (velike) promjene u poslovanju u članku pod nazivom „Kladimo se na naše sportaše“, a potpisuju ga osnivači Mark Gainey i Michael Horvath. U članku se obraćaju korisnicima odnosno svojoj Strava zajednici ističući kako nas je ova 2020. natjerala na mijenjanje prioriteta i perspektiva te na promišljanje što nam je najvažnije (u životu) i kako mi to živimo?

Kažu kako su njihovi odgovori na pitanja postali puno jasniji u posljednjih nekoliko mjeseci te im je sada jasno kako će tvrtku voditi samo s jedinom svrhom: potpunoj posvećenosti i služenju Strava zajednici.

„Strava sportaši zaslužuju pristupačno i iskustvo koje se stalno poboljšava , a nadamo se kako ste primijetili koliko smo se ove godine fokusirali upravo na to. Naš mali, ali moćni tim od 180 ljudi u ovoj 2020. godini izbacio je 51 poboljšanje okrenuto sportašima: od sinkronizacije s Apple Watch-om, novih mapa i mjernih podataka za sportove na snijegu, do velikog ažuriranja značajki naših ruta. Također smo uklonili neke smetnje i nedostatke, a izbacili smo i sponzorirane integracije. Vratili smo mogućnost sortiranja vašeg feeda kronološkim redoslijedom jer smo čuli smo koliko vas je ta promjena iznervirala i priznali da nam je trebalo dugo vremena za nju.“

U svome obraćanju također ističu kako smatraju da je okretanje Strave svojoj zajednici ujedno i obaveza za dugovječan rad i održivost ove platforme te kako još uvijek nisu profitabilna tvrtka te se nadaju to uskoro postati što bi omogućilo bolje služenje svojoj zajednici.

Pretplata = ključ promjene

Strava usmjerava svoj rad i razvoj na naplatnu verziju. To znači da se neke do sada besplatne značajke, a koje su prema njihovim riječima posebno složene i skupe za održavanje postaju značajke za pretplatnike. Ističu i kako će se od sada razvoja novih značajki fokusirati na pretplatnike – „Najviše ćemo uložiti u sportaše koji su uložili u nas.“

Kažu kako usmjerenost na pretplatu osigurava da Strava može poslužiti sportaše desetljećima od sada te da na ovaj način izbjegavaju zatrpavanje feeda oglasima oglašivača koji bi nam se vrlo rado nametali sa svojim proizvodima i uslugama.

„Jednostavno želimo napraviti proizvod toliko dobar da ga rado plaćate.“

Na web stranici stoji da je pretplata 5 USD mjesečno (cca 35 kn/mjesec) uz prva 2 mjeseca gratis. Ističu kako će usprkos ovome besplatna verzija Strave ostati kvalitetna i korisna.

„Budite sigurni da ćemo uvijek besplatno ponuditi verziju Strave, jer vi pripadate ovoj zajednici bez obzira jeste li pretplaćeni ili ne.“

Na stranici “What’s new?” donose koje su to značajke koje se prebacuju na naplatnu verziju pa je najbolje da ih i sami pogledate.

Zaključak

Smatram, ovako na prvo čitanje, kako ovo Stravino refokusiranje na naplatnu verziju (koja je postojala i ranije) kod nas neće značajno utjecati na korištenje ove aplikacije.

Mislim da je izrazito mali postotak korisnika u Hrvatskoj ikada koristio Stravin tool za planiranje ruta (osobno koristim drugi), a i praćenje i analiziranje postignuća po segmentima je zanimljivo samo užem krugu Strava korisnika (naprednijim korisnicima).

Procjenjujem da 95% korisnika Strave su tzv. basic users kojima je bitna

• statistika koju za njih radi Strava iz koje vide koliko kilometara su istrčali koji mjesec i tijekom godine
• popis aktivnosti na jednom mjestu
• i možda ono najvažnije – dijeljenje aktivnosti na Facebook i Instagram s upisanim ostvarenom vremenom, paceom i udaljenosti koju smo prešli

S druge strane, svi dosadašnji pretplatnici će i dalje dobivati ono što su plaćali, a bit će na dobitku jer će se Strava brže i jače razvijati.

Nadam se da sam u pravu i da ove promjene koje najavljuju iz Strave neće dovesti do nekih tektonskih promjena. Strava je u posljednjih nekoliko godina postala društvena mreža trkača na kojoj smo sve više komunicirali, objavljivali fotke, lajkali i komentirali što je dovelo do toga da smo to isto sve manje radili na Facebooku te samim time manje gnjavili naše ne-trkačke prijatelje.

Piše: Nedeljko Vareškić

Od subote 23. pa sve do jutra u nedjelju 24.5. trajala je jedna neobična ultra. Utrka na 24 sata, u organizaciji Ultramaraton kluba Mazator trčala se na atletskoj stazi u najvećem brodu u Hrvatskoj, onom Slavonskom.

Izdanje je bilo posebno po tome što je na njemu sudjelovao samo jedan trkač. Radi se o mladom i perspektivnom ultramaratoncu Marku Bićaniću koji iza sebe već ima respektabilnu arhivu ultra utrka. Iako je Marko bio jedini službeni trkač na ovoj utrci s vremenom, bilo tko se mogao pridružiti i istrčati 24 sata u vlastitom aranžmanu. Tako se dogodilo da je, gotovo u posljednji tren, u Slatini utrku započeo i Goran Draksler.

Organizacija iz Slavonskog Broda sastojala se od 5 ljudi koji dolaze iz Ultramaraton kluba Mazator i koji su se izmjenjivali punih 24 sata te mjerili i pazili da Marko ima sve što mu je potrebno da završi ovu tešku utrku. Tko god je trčao 100+ kilometara dužine dobro zna kroz što sve prolazi tijelo trkača. Dovoljno je reći kako je Marko u prvih 5 sati utrke izgubio čak 2 kilograma. Nakon 10 sati i 100 istrčanih kilometara sve je bilo uredu no nitko nije mogao ni pretpostaviti što će se dogoditi idućih 12 sati.

„Bilo je prvih 12 sati odlično i završio sam malo više od 100 km no onda nakon toga sve je nekako krenulo nizbrdo. Počeli su želučani problemi i nisam više mogao ništa jesti i piti što znači da sam drastično gubio snagu. Zbog toga me ulovila i kriza za snom te sam jednostavno morao usporiti i uzimati pauze za spavanje. „ – rekao nam je Marko Bićanić netom nakon završene utrke.

Problemi s probavom pratili su ga cijelim putem i to je stvaralo najveće probleme. Spavanje je podijelio u 3 navrata na ukupno 3 sata ali ni to nije bilo dovoljno.

“Teško je boriti se sa snom, ja to najbolje znam kao ultramaratonac. Isto tako ne možeš nikada znati hoće li ti jedan griz biti previše i hoćeš li izdržati do kraja. Marko iza sebe ima najbolju trkačku godinu ali na još puno faktora treba paziti.” – rekao nam je organizator utrke i predsjednik Ultramaraton kluba Mazator, Tomislav Marinović i sam iskusni ultramaratonac

“Event je bio jako uspješan i vjerujem čvrsto kako ima budućnost i nastavak. Drago mi je da smo ga ipak uspjeli realizirati usprkos svim zabranama i da smo opet prvi u Hrvatskoj organizirali jednu ovakvu tešku utrku. Utječemo aktivno na razvoj ultra scene u Hrvatskoj i na taj način pokušavamo približiti ultramaraton rekreativcima. Zapravo svatko od nas ima svoj ultramaraton. Nekima je to trenutno 5 km nekima 42, a nekima je to 24 sata trčanja u komadu. Rijetki su trkači koji mogu trčati utrke poput ove ali su baš zato posebni i treba ih se dodatno istaknuti.” – poručuje Marinović.

Utrka Mazatorska utrka 24h – one man edition završila je rezultatom 150.4 kilometra za Marka Bićanića i 153 kilometra (mjereno samo GPS satom) za Gorana Drakslera.

“Zadovoljan sam što sam uspio završiti utrku na 24 sata ali nisam zadovoljan rezultatom. Sada kada razmišljam ne bih ništa posebno promijenio ali bi se prije utrke više naspavao. Ne znam zašto su i kako i zbog čega došli problemi sa želucem i to tek trebam istražiti. Moram priznati da mi je potpora onih koji su bili na stazi bila od presudne važnosti. Posebno kada je u 3 sata ujutro uz mene došao trčati kolega ultramaratonac Krešimir Šimić.” – govori nam Marko.

Na pitanje o tome hoće li ponoviti ovakvu utrku odgovara:

„Puno sam razmišljao za vrijeme utrke i moram prihvatiti činjenicu da moje tijelo još nije potpuno spremno na 24 sata trčanja uz rezultata kakav želim i očekujem. Realan sam i prihvaćam da mi je potrebno još priprema za ovakav poduhvat. Hvala svima na podršci ali sad samo želim pojesti ćevape i odspavati. Nakon toga ću razmišljati na koju ultru idem dalje.”

Iako se postupak normalizacije života odvija već neko vrijeme, ipak se 25.5.2020. dogodilo nešto što je označilo kraj jednog perioda, koji će svima nama ostati doživotno u sjećanju – počinje službeno nastava za učenike u Hrvatskoj. Oni koji se još nisu, vratiti će se u mjesto boravišta i susresti će se ponovno stari prijatelji i susjedi.

Podsjetimo kako je sve krenulo.

Glavni trener i osnivač Adriatic Coaching, Dejan Patrčević, pripremao je nadolazeće trening kampove u Dalmaciji, gdje ga je sa obitelji (troje male djece) zadesila situacija sa proglašenjem pandemije. Ostao je na otoku Hvaru, a sve dalje je nadogradnja jedne životne priče i filozofije vezane na #prirodnost (nature), #različitost (diversity) i strpljivost (patience).

Prvi video, koji je snimio 27.3. ticao se straha od promjena, koje slijede i kako ih sportaši mogu laše prihvatiti, jer su hrabri. Istodobno se zatvaraju prometne djelatnosti (trajektne veze, željeznice, autoputi..) i one uslužne, poput teretana, bazena i frizerskih radnji. Neki bi mogli reći da se Dejan našao u pravo vrijeme na pravom mjestu, no život na izoliranom otoku u sezoni grijanja, kada je more 13 C i gdje vas gledaju kao stranca, koji “pliva, trči i vozi okolo sa COVID-19”, nije bio laki zadatak za 45-godišnjaka i bivšeg IRONMAN profesionalca.

Kako je kosa rasla nizali su se filmovi (ukupno njih 46, od čega 11 na engleskom jeziku) raznolikih tema, uglavnom vezanih za domišljato treniranje u ograničenim uvjetima COVID-19.

Kroz većinu filmova se provlače sljedeće poruke:

• kako trebamo postati ili ostati hrabri,
• kako je ispravno boraviti i trenirati na otvorenom,
• zašto je naš trup generator snage za izazove u životu,
• kako trebamo na ograničenja gladati kao na mogućnosti,
• kako ostati motiviran za vježbanje u uvjetima kada nema utrka,
• kako možemo angažirati prijatelje i obitelj u ono što radimo,
• kako je važno razumjeti prirodne procese i da je tehnika urođena sposobnost, a ne privilegija odabranih,
• zašto je manje često više i zašto je dobro da znamo bolje balansirati u obavljanju više obaveza od samo onih na poslu,
• koliko je Hrvatska krajolicima predivna zemlja za strance, no kako istodobno njene resurse domaćin može iskoristiti i na drugačiji način
• i kako je dobro ostati normalan.

Zadnji video u serijalu je snimljen u subotu 23.5. On pokazuje promjene u izgledu sportaša i postignutu formu pod nazivom “Ultimativni triatlonski trening” sa neizostavnim elementom humora.

Zahvalili bi se svima koji su na spontani ili direktni način pridonijeli sadržaju u fimovima, od kojih bi posebno izdvojili:

– Jadran i obitelj Domančić
– Tonči i obitelj Pavičić iz Vrbanja
– obitelj Patrčević, posebno Roko i Nikola
– Janez Marojević
– Vid Mesarić
– Nino Pijanović
– Riccardo Kuhar
– Boris Kovačević
– Matko Hure
– Ines Hazdovac
– Aleksandar Balažinec
– Lucija Petrić
– Mirsad Taletović
…

SVI FILMOVI NA JEDNOM MJESTU

Svi filmovi realizirani su jednostavnom upotrebom Garmin Virb Ultra 30 i računalnog softvera VIRB^® Edit. Ova vodonepropusna ultra HD akcijska kamera snima 4K / 30 fps videozapise koji se mogu preklopiti GPS podacima i ima glasovno upravljanje.

#OutdoorRights
#NotOnlyourWorkout
#BudiHrabar
#OstaniNormalan

Jutro je osvanulo sunčano i toplo i naprosto je zvalo na izlazak iz kuće i Vilko nije oklijevao: nakon dvije kave i pola litre vode, koju je ulio u sebe u vremenskom rasponu od trideset minuta, bio je spreman istrčati i “odraditi” svoju uobičajenu osam kilometara dugu rutu. Sve je tog jutra “štimalo”, čak mu je i “garmin”, sportski sat, za tili čas “uhvatio” satelitski signal, što mu baš i nije bio običaj, primoravši iznenađenog Vilka na lagano trčanje uzbrdo.

Uzbrdica nije bila predugačka, samo oko petsto metara i Vilko ju je sasvim lagano i ne žureći pretrčao, žmirkajući na jutarnjem suncu koje ga je udaralo u oči. Na vrhu uzbrdice je zastao, provjerio vrijeme, ispuhao nos i počeo se lagano spuštati nizbrdo, ne žureći, dozvoljavajući mišićima da se ugriju i da ga oni sami pozovu na ubrzanje tempa.

Misli su mu vrludale, kao i obično u takva topla jutra, kad bi se osjećao dobro, orno, kad bi postajao gladan kilometara i kad bi ih sa uživanjem gutao. Drhtaji radosti zatreperili su mu mišićima, kvadricepsi zapjevali neumornošću i Vilko je radosno trčao zaboravljajući na umor. Osjećao se lagano, gotovo bez težine i mislio je, da bi u ovakvom stanju mogao trčati u beskonačnost. Znoj mu se slijevao niz lice, ali nije mario, nije ga brisao, dopuštajući suncu da ga osuši.

Točno u tom trenutku, savršeno-običan dan, jer za Vilka su i takvi dani bili mogući, dani kad bi neumorno trčao ne osjećajući napor i osjećajući se umalo besmrtnim, dakle upravo u tom trenutku, ugledao je Wind i savršeno-običan dan pretvorio se u neobjašnjivo-neobičan dan, ali onda to još nije znao. Zaprepastio se: pojma nije imao da i Wind ponovo trči i njena mu je krupna pojava izmamila osmjeh na lice i počeo je polako usporavati, očekujući da i Wind isto postupi. Sunce joj je udaralo u oči i Vilko je lijepo vidio kapljice znoja na njenom licu, iako je bila udaljena od njega približno dvadeset metara. Višak kilogrema otežavao joj je trčanje i to se ogledalo na licu Wind.

– Hej, koga se to vidi! – dovikne Vilko.

– Pozdrav Vilko! – uzvrati ona i onako krupna počne polako, na veliko čuđenje Vilka, prelaziti cestu udaljavajući se od Vilka.

Ne prekidajući trčati, Vilko je začuđeno gledao za Wind i prisjećao se njihovog zajedničkog polumaratona, istrčanog pod žarkim suncem prije nešto više od dvije godine i mnogim žalopojkama Wind, ali usprkos svemu istrčanim! Zašto je sad prešla na drugu stranu cestu? Vilko je želio da se Wind zaustavila, da su izmijenili po koju riječ osim pozdrava, da joj reče riječi ohrabrenja, ali i da joj kaže kako ga silno raduje njen trening, jer mislio je da je odustala, “bacila koplje u trnje”, kako se Vilko slikovito izražavao i ovo je bilo prijatno iznenađenje, vidjeti Wind na stazi, znojnu, ali tvrdoglavu  …

Ostatak treninga je “odradio”, ali je i pod tušem neprestano mislio na Wind i njeno čudno ponašanje. Žene, mozgao je Vilko uživajući pod mlakim mlazom vode: tko li može shvatiti žene? Čas ti se smiješe, a sekundu kasnije okreću glavu od tebe … žene, ah žene …. prisjećao se zažarenog lica Wind na onom njihovom zajedničkom polumaratonu, umornog i jadnog, a koje je bljesnulo srećom istog trenutka kad su konačno prošli kroz cilj. Divan doživljaj! Nezaboravan.

Prebacujući podatke treninga na “facebook”, primijeti da je i Wind prisutna, pa odmah napiše u “messages”:

“Što ti je bilo? Zašto si pretčala na drugu stranu ceste?”

“O čemu to govoriš?”

“Znaš ti vrlo dobro”.

“Ne, ne znam” ….

Riječ po riječ, nakon mnogo izmjenjenih poruka, Vilko je prihvatio Windinu tvrdnju: nije nju sreo na treningu. U početku je mislio da ga Wind zavitlava, svima je poznata kao velika šaljivica, ali nakon nekog vremena, Vilko joj je, iako teško, jer kako ne vjerovati vlastitim očima, povjerovao. I konačno, ali ne manje važno, Wind mu je prijateljica, a prijatelji ne lažu jedno drugo: mora joj vjerovati.

Koga je onda sreo? Netko je to bio? Pa nije ugledao duha, zar ne? Duhovi ne dobacuju pozdrave. Uostalom, u duhove niti ne vjeruje. Što se dogodilo tog jutra??? Je li se to njegov, Vilkov um poigrao s njime? Ako jest, zašto se poigrao?

Pitanja i dalje titraju, odgovori uporno izostaju.

Copyright © 2020. by misko- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora