Marijini obroci Hrvatska, humanitarna organizacija koja u najsiromašnijim zajednicama svijeta osiguravaju obroke na mjestu obrazovanja, pozivaju vas da se uključite u Virtualni tjedan za Marijine obroke.
Od 25. do 31. svibnja svaki dan na društvenim mrežama facebook.com/MarijiniObroci prikazivat će se razne aktivnosti u koje se mogu uključiti podupiratelji iz cijele Hrvatske. Tjedan će završiti humanitarnom utrkom u nedjelju, 31.svibnja, koju će moći trčati svi koji žele i mogu.
Pronađite 5 kilometara u vašoj blizini, prijavite se na utrku putem linka i donirajte kotizaciju od 55 kuna koja će nahraniti jedno dijete 5 mjeseci svakodnevnim školskim obrokom.
Svaki trkač koji se odluči prijaviti na utrku na svoj će e-mail primiti personalizirani startni broj. Trkači mogu isprintati startni broj i slikati se ili snimiti tijekom utrke kako bi s drugima podijelili atmosferu trčanja u svom gradu. Utrka će trajati kroz cijelu nedjelju, a najbolji trkači moći će podijeliti svoj rezultat na Facebooku Marijinih obroka i osvojiti nagradu.
Marijini obroci su organizacija koja osigurava jedan obrok dnevno na mjestu obrazovanja kako bi privukla kronično siromašnu djecu u učionice, gdje dobivaju obrazovanje koje će im u budućnosti biti izlaz iz siromaštva. Marijini obroci hrane više od 1.6 milijuna gladne djece svakog školskog dana na četiri kontinenta, u zemljama poput Malavija, Liberije, Kenije, Sirije, Zambije, Haitija, Ugande, Južnog Sudana, Tajlanda i Indije, a prosječan trošak prehrane jednog djeteta Marijinim obrocima kroz cijelu školsku godinu iznosi 132 kune.
Globalni dan trčanja, koji se održava 3. lipnja 2020., svjetska je proslava trčanja koja potiče na kretanje baš svih – bez obzira na dob, spol, građu i financijske mogućnosti. Registrirajte se na besplatni NYRR Virtualni globalni dan trčanja 1M i trčite bilo gdje i bilo kada između 28. svibnja i 7. lipnja, kada se okuplja velika globalna zajednica i slavi Global Running Day 2020. Naravno ne zaboravite slijediti svoje lokalne epidemiološke mjere i #RunSafe!
Ono što nas ujedinjuje, čini nas jačima! – poruka je organizatora ove utrke/izazova svjetski poznatih New York Road Runnersa.
Besplatnu virtualnu utrku u dužini od jedne milje (1.6 km) možete trčati praktički u svom domu, dvorištu, parku u bilo koje vrijeme. Nakon što dovršite virtualnu utrku, objavite fotografiju na svojim društvenim mrežama i označite prijatelja pomoću #Run1Tag1 kako biste ih potaknuli na isto.
Trkači koji se prijave do 31. svibnja 2020., imaju priliku osvojiti virtualni trening jedan na jedan s Mebom Keflezighijem, američkim maratoncem, pobjednikom New York maratona i osvajačem olimpijskih medalja. Na sam Dan globalnog trčanja 3. svibnja, Meb će raspravljati o strategiji utrke, davati savjete i odgovoriti pobjedniku na sva pitanja vezana uz virtualnu 1M utrku tijekom, prije ili nakon utrke. Pobjednik će dobiti i besplatnu jednogodišnju pretplatu na Strava aplikaciju.
Foto: facebook.com/runningday
NYRR Virtual 6 Program
Iako je sudjelovanje na Globalnom danu trčanja potpuno besplatno, postoji i mogućnost kupovanja kotizacije kako bi imali zagarantirani ulazak na utrku Brooklyn Half 2021. u sklopu programa NYRR Virtual 6.
U svojoj novoj kolumni pričat ću vam o nekim zanimljivim utrkama iz prošlog vremena, koje su to vrijeme i obilježile, a danas su u ropotarnici povijesti. Uglavnom sam izabrao poznate utrke na kojima smo i mi sudjelovali. Pa pođimo redom.
Partizanski marš
Jedna od najpoznatijih utrka je svakako Partizanski marš. Izuzmemo li činjenicu da se utrka održavala za Dan Mladosti (25.5.) i rođendan druga Tita, znači njen nekakav politički status, ova utrka je bila jedna od must run ili moraš trčat, ako si se smatrao nekavim trkačem. Utrka se održavala u rodnom mjestu druga Tita, Kumrovcu, gdje je bio start i cilj. Bila je kružnog oblika, trčao se jedan krug, koji je obuhvaćao veći dio našeg prekrasnog Zagorja, ali i dio Slovenije. Pošto je onda bila Jugoslavija granica između danas dvije države bila je zanemariva tako da uopće nisi znao gdje je niti je to onda bilo važno. Iako se u tisku utrka često imenovala kao maraton, utrka je bila cca. 26 km dužine, ali je bila vrlo naporna. Prvenstveno zbog staze i poznatih zagorskih brega, a onda i zbog vremenskih prilika, koje su u to vrijeme znale bit vrlo nepogodne – velika vlaga i temperatura i nemilosrdno sunce.
Borkov dnevnik, datum je 22.5.1988. – nastup na utrci “369. Partizanski marš”
Polumaraton Tuhelj
Sljedeća utrka je isto zagorska, Polumaraton tuhelj. Utrka se održala do nedavno, ali je danas nažalost ugašena. Imala je nekoliko staza, najpoznatija je ona sa startom i ciljem u Tuheljskim toplicama 90-tih godina prošlog stoljeća. Staza je išla do spomenika Lijepoj našoj u Zelenjaku (https://www.tz-kumrovec-desinic-zagorskasela.hr/spomenik-hrvatskoj-himni-lijepa-nasa-domovino/) gdje je bio okret, a povratak je bio preko Klanjca i onog poznatog uspona, gdje su mnogi pucali na jakom zagorskom suncu. Datum je bio u šestom mjesecu pa smo nakon utrke imali besplatno kupanje u bazenima. Možete mislit kako je dobro pasalo onako izmoren točat se u toplim tuheljskim bazenima. Ručak i proglašenje su bili vrhunski. Isto u bazenskom kompleksu. Mogu se pohvalit da na ovoj utrci imam svoj polumaratonski PB 1:17,22 od 1993. godine. Bila je to, u to vrijeme, najača veteranska polumaratonska utrka između Miće Tojčića, Borisa Mišćina i mene. Sva trojica smo išli najbolje rezultate u polumaratonu.
Hidroelektra Jezerčica
Zatim imamo jednu vrlo tešku utrku u organizaciji Hidroeleke Jezerčica. Bila je to utrka od 30 km, sa startom na parkiralištu ispod donje stanice stare sljemenske žičare, cestom preko Sljemena do bazena Jezerčica, jedne godine, a druge je završavala kod hotela Matija Gubec u Stubičkim toplicama. I tu smo imali besplatno kupanje i odličnu klopu nakon utrke. Utrka je bila nemilosrdna zbog ubitačne nizbrdice gdje su pucala koljena, jer se deralo strašno, ako si mislio na nešto bolji plasman.
Stubički Duatlon
Zatim jedna meni jako draga isto zagorska utrka je bila Stubički duatlon, koja se sastojala od trčanja, vožnje bicikla i opet trčanja. Bicikl se vozio na spomenik Matiji Gupcu u Gornjoj Stubici i to četiri puta, jer su se vozila 4 kruga po 10 kilometara. Trčalo se oko dvorca Golubovec u Stubici. Start i cilj utrke je bio na glavnom trgu kod crkve u Stubici. Organizator ove utrke je bio glavni promotor duatlona u Hrvatskoj Mladen Bubanko.
Oslobođenje Zagreba
Da u ovom popisu bivših lijepih utrka ne budu samo zagorske navodim i utrku Oslobođenje Zagreba. Utrka se održavala 8. svibnja. Bila je to prava gradska utrka, sa startom i ciljem na glavnom gradskom trgu onda Trg republike, a danas Trg Bana Jelačića. Trčali su se krugovi od trga, Petrinjskom, Amruševom, Nikolićevom do HNK, pa Frankopanskom na Ilicu i natrag na trg cca 1.8 km krug. Bilo je jako puno kategorija. Od učenika osnovnih pa srednjih škola, studenata, milicije, vojske do građana i glavne profesionalne utrke koja je okupljala najbolje svjetske trkače na srednje pruge. Mi svi smo trčali jedan krug, a profići 3 kruga.
Start utrke Rekord Sljemena
Rekord Sljemena
Zatim imamo i utrku Rekord Sljemena u organizaciji firme Bicikli Fumić legende hrvatskog biciklizma Vlade Fumića. Utrka je bila specifična, jer su startali po jedan mtb biciklist i jedan trkač istovremeno, startalo se kronometarski svaku minutu. Start je bio kod donje stanice bivše sljemenske žičare, a cilj na samom vrhu kod tv tornja. Stazu možemo poistovjetit s drugim dijelom danas vrlo popularne Boroše. Interesantno da su se vremena podudarala, iako rekord drži mtb vozač Slovenac Jauk.
Start utrke Oko vile Rebar
Stara pila
Još imamo sljemensku utrku naše legende Ivice Habuša pod imenom Stara pila (prva izdanja) do imena Oko vile Rebar (zadnja izdanja). Utrka je bila poznata osim po predivnoj prirodi i po predivnim unikatnim medaljama, koje je svojeručno izrađivao sam Ivica od ispiljenih ploški sljemenskog palog drveća.
Triatlon Brač
Da ne bi bile sve kontinentalne utrke spomenut ću i Triatlon Brač. Odlično organizirana utrka u režiji TK Split na otoku Braču. Plivanje je bilo u portu, luci glavnog grada otoka, Supetru, bicikl se vozio od Supetra do malog mjesta Škrip na brdu, gdje je trebalo dobro zapet i natrag, a trčalo se po gradu Supetru i obližnoj glavnoj plaži. Nažalost ni toga triatlona više nema, ali ga donekle mijenja triatlon Pučišća.
Kralj Tomislav
Za kraj ovog mog odabira utrka kojih više nema ostavio sam utrku Kralj Tomislav u organizaciji moga kluba AK Maksimir onda AD Veteran. Utrka je bila organizirana samo jednom (7.10.2001.). Održavala se sa startom kod donje stanice stare žičare pa po Leusteku do doma Tomislavac. Utrka je imala čak i novčane nagrade. U prilogu pogledajte moj zapis s te utrke.
Pandemija korona virusa posljednjih je nekoliko mjeseci zaustavila svijet i život stavivši gotovo trećinu čovječanstva u neki oblik karantene. Brojne aktivnosti su usporene ili u potpunosti zaustavljene. Život se preko noći drastično promijenio. U moru informacija koje smo svakodnevno dobivali često smo mogli čuti preporuke o važnosti provođenja redovite tjelesne aktivnosti. Osim tjelesnog zdravlja, aktivan život u izravnoj je vezi sa brojnim socijalnim i psihološkim koristima koje su nam u ovo vrijeme bile i više nego potrebne stoga ne čudi povećanje broja tjelesno aktivnih ljudi. Sigurno ste ih viđali u svako doba dana i noći, na ulicama, igralištima, planinama, šumama.
S jedne strane preko noći smo dobili veliki broj novopečenih „sportaša“ što je odlično i prijeko potrebno obzirom na način života kojim živimo, no što je s ljudima kojima je trčanje već neko vrijeme oblik života. Izvanredno stanje kojem se kraj teško nazirao zaustavilo je organizirane treninge i otkazalo gotovo sve utrke. Za brojne već oblikovane i zagrižene trkače (pa tako i za mene samu) bila je to situacija u kojoj je u jednom trenutku motivacija za treningom sigurno pala. Trud i vrijeme koje smo tijekom zimskih mjeseci uložili kako bi u što boljoj kondiciji dočekali početak još jedne sezone bilo je „uzaludno“. Međutim, svatko od nas mora se zapitati je li to zaista tako? Jesmo li trčeći za vremenom zaboravili prave vrijednosti sporta i jesmo li kao trkači postali robovi satova, priprema i treniranja samo kako bi nastupili na utrci i ostvarili što bolji rezultat.
Zar samo i jedino zbog toga zaista trčimo?
Strast i želja čovjeka prema i za trčanjem po meni je možda najbolje opisana rečenicom iz knjige „Rođeni za trčanje“ Christophera McDougalla : „Mi smo rođeni da trčimo, rođeni smo zato što trčimo. Svi smo mi Ljudi koji Trče.“
Od najranijeg djetinjstva bavim se sportom i živim sport. Aktivno se bavim atletikom od 2004. godine i iako tada nisam mogla ni pomisliti da ću potrčati više od 400 m na stazi, otkrivanje cestovnih te trail i trekking utrka odmaknulo me od tartana i postupno uvelo u svijet dugoprugaškog trčanja. Danas se trudim svoju ljuba, strast, znanje i iskustvo, koje sam stekla učeći od najboljih trenera, prenijeti i svojim polaznicima radeći kao trener u školi trčanja.
Moje osobno treniranje u doba karantene, kada sam trčala sama bez svoje grupe, podsjetilo me da najbolje trčim onda kada treniram na osjećaj, kada slušam svoje tijelo, preskočim poneki trening zbog umora ili lijenosti i potpuno neplanski odlučim da baš danas trčim utrku u vlastitoj režiji, bez natjecatelja i bez sudaca. Ponekad su nam i takvi treninzi potrebni kako bi dobili odgovore na pitanja do koje granice možemo forsirati svoje tijelo, koliko nam je odmora potrebno, a koliko pretjerano, omogućeno nam je da se nakratko izoliramo od vanjskog svijeta i koncentriramo na unutarnji sklad, pouzdamo se u svoje sposobnosti i naučimo strpljenju. Prednost situacije u kojoj smo se našli je i da smo imali dovoljno vremena posvetiti se potpunom oporavku od nekih neizliječenih ozljeda, raditi na razvoju i jačanju zanemarenih mišića na koje nam treneri stalno ukazuju, raditi na snazi, brzini kako bi što spremniji dočekali povratak na natjecateljske staze.
Kada se sumira cjelokupna situacija možda ipak na kraju nije svako zlo za zlo pa tako u narednim mjesecima bez utrka, ali na zajedničkim treninzima u svojim grupama i pod vodstvom trenera koji znaju kako krenuti ispočetka ili nastaviti tamo gdje je vaše tijelo stalo, ponovno probudimo djecu u sebi i sjetimo se one iskrene radosti i ljepote ovog sporta. Stoga pustite barem na kratko satove, planiranje što ćete učiniti slijedeće te se oslonite na trenere ili na sebe same i samo trčite, zbog trčanja.
Napisala: Petra Lulić, trkačica i trenerica trčanja
Prije nego vam otkrijemo koje su nove trase ZG maratona, podsjećamo vas na humanitarnu akciju koju je pokrenuo Zagreb maraton – prikupljanja financijskih sredstava za Kliniku za plućne bolesti Jordanovac koja je teško stradala u potresu koji je 22.3.2020. pogodio Zagreb. Pridruži se Ivici Kosteliću, braći Sinković, Filipu Zupčiću i braći Fantela i podrži incijativu #ZagrebDiše na www.givengain.com/e/zagreb-marathon-2020/
Ivica Kostelić, jedan od ambasadora humanitarne akcije #ZagrebDiše
OK, sad kad ste donirali možemo vam otkriti informacije o novim trasama
Od organizacije Zagreb maratona ekskluzivno doznajemo kako utrke u 2020. idu s novim trasama svih svojih utrka (10, 21 i 42 km). Kako saznajemo, maraton se i dalje trči 2 kruga, ali se nadaju kako će se i to u dogledno vrijeme promijeniti.
Najveća novost je da Ilica više nije dvosmjerna za trčanje tako da više nema nezgodnih križanja, a oslobođen je i prilaz bolnici Dubrava te komunikacija Dubrave preko Nove Branimirove. Staza se jednim svojim dijelom približila i parku Maksimir, a start i cilj ostaju na glavnom gradskom trgu.
Nova staza Garmin 10K utrke. KLIKNI na sliku za uvećan prikaz! Napomena: Prikaz staze je interpretacija rute od strane uredništva portala, a koja se može razlikovati od službene staze.
(start) Trg bana Josipa Jelačića – Jurišićeva ul. – Martićeva ul – Rakovčeva ul. – Štoosova ul. – Harambašićeva ul. – Maksimirska cesta – Svetošimunska cesta – ul. Tvrtka Miloša – Ul. Fakultetsko dobro – Maksimirska cesta – Vlaška ul. – Europski trg (cilj)
Staza maratona
Start u 9:30, 11.10.2020. 2 kruga trase polumaratona
Zanimljiva je i informacija kako će utrke maratona i polumaratona biti vremenski odvojene za 30 minuta. Vidjet ćemo hoće li ih na kraju ipak spojiti u jedan start.
Nova staza polumaratonske utrke. KLIKNI na sliku za uvećan prikaz! Napomena: Prikaz staze je interpretacija rute od strane uredništva portala, a koja se može razlikovati od službene staze.
(start) Trg bana Josipa Jelačića – Jurišićeva ul. – Vlaška ul. – Maksimirska cesta – Svetošimunska cesta – Avenija Gojka Šuška (zapadni kolnik) – Maksimirska cesta – Harambašićeva ul. – Štoosova ul. – Rakovčeva ul. – Martićeva ul – Jurišićeva ul. – Palmoticeva ul. – Amruševa ul. – Zrinjevac – Teslina ul. – Masarykova ul. – Prilaz Đure Deželića – Ul. republike Austrije – Talovčeva ul. – Trg Francuske republike – Ul. Grada Mainza- prilaz baruna Filipovića – Ul. Željka Maričića – Ilica – Britanski trg – Ul. Ivana Kukuljevića (okret) – Britanski trg – Ilica – Trg bana Josipa Jelačića (cilj)
Video animacija polumaratonske staze
Napomena: Prikaz staze je interpretacija rute od strane uredništva portala, a koja se može razlikovati od službene staze.
29. zagrebački maraton nastavlja se u planiranom terminu, 11. 10. 2020. Iza nas je težak period neizvjesnosti koji je uslijedio odmah nakon otvaranja prijava. Prvo pandemija gdje smo svi strepno gledali u kojemu smjeru će ići, a potom potres koji je dodatno otežao situaciju cijele organizacije.
No to je sve pomalo iza nas i krećemo prema novoj „normalnoj“ budućnosti. Morali smo dosta i sami prilagoditi te smo organizacijski napravili bitne pomake.
Prvo odvajamo start svih utrka. Garmin 10 km kreće u 8:30, potom maraton i štafeta u 9:30 i polumaraton u 10 sati.
Kako bi omogućili sigurnost i zaštitu svim sudionicima staviti smo limit za svaku utrku:
Garmin 10 km – 1.000 prijavljenih i uplaćenih stratnina
Polumaraton – 1.900 prijavljenih i uplaćenih stratnina
Maraton – 1.000 prijavljenih i uplaćenih stratnina
Treća najveća novost je da će uz fizičke prijave i klasičnu utrku svi sudionici imati mogućnost prijave Virtualne utrke. Prijava na virtualnu utrku je obavezna preko naše web stranice www.zagreb-marathon.com te će svi sudionici virtualne utrke dobiti i virtualni startni broj po kojem ćete moći pratiti svoj rezultat u ukupnom poretku.
Svi sudionici virtualne utrke sudjeluju u utrci samo ukoliko istu trče 11. 10. 2020. bilo kad od 00:00 do 23:59 zbog različitih vremenskih zona i moraju trčati točnu udaljenost svake utrke. Možete prijaviti sve individualne utrke (Garmin 10 K, maraton i polumaraton) i cijena svih utrka je 70 kn. Cijena uključuje isključivo obradu rezultata te dio koji uplaćujemo u donaciju za Jordanovac u sklopu akcije #zagrebdiše.
Službene aplikacije za mjerenje vremena su Garmin connect i Strava. Svoje rezultate ćete moći uplodati na Mobilnu aplikaciju ZGM koja će biti dostupna u lipnju ili preko desktop verzije. Rezultati VR biti će obrađeni 12. 10. 2020. kada svi sudionici završe utrku što je ujedno zadnji datum za “uploadanje“ vaših rezultata. Ne postoji limit za prijave Virtualnih utrka!
VAŽNO! Sudionici Virtualnih utrka ne dobivaju medalju, majicu ni startni broj te neće moći ući u označene startne boksove. Važno nam je rasteretiti startnu zonu tako da molimo sve da poštuju pravila.
Svi rezultati koji su manje vrijednosti od prijavljene virtualne utrke neće biti važeći. Rezultati Virtualnih utrka Zagreb maratona ne ulaze u poredak za nagrade, već isključivo gun time vrijeme na službenom startu utrke.
Foto: 3sporta.com
Startne zone i informacije o utrci te pravila oko ulaska u startne zone i dodatne sadržaje svi sudionici će dobiti na mail dva tjedna prije utrke. Za sve dodatne informacije koje ćemo objavljivati tokom narednog perioda pratite na našoj web stranici: www.zagreb-marathon.com i društvenim mrežama FB – a i Instagrama.
U trenutku kada dođemo do limita sudionika i sve startnine budu uplaćene zatvorit ćemo prijave na fizičku utrku te ćete moći prijaviti isključivo virtualnu utrku.
Zagreb maraton 2020. je dobio bronze label World Athletics
Kako bilo mi se jako veselimo što se kontinuitet Zagreb maratona nastavlja iako u nešto neobičnijem izdanju.
Karlovački cener jedna je od najpopularnijih cestovnih atletski utrka u Hrvatskoj, a ove godine ga krasi činjenica što je prva i jedina cestovna utrka u Hrvatskoj sa statusom “World Athletics Bronze Label” kojeg dodjeljuje Međunarodni atletski savez – IAAF. Koliko je Karlovački cener važan za trkače dokazuje to što su na ovoj utrci istrčana čak dva puta rekordi Hrvatske.
Kao mnogi sportski događaji i Karlovački cener bio je odgođen zbog pandemije, ali prebačen je na 10. i 11. 7. te će biti jedan od prvih većih sportskih događaja u Hrvatskoj koji će se održati nakon karantene.
Dodatna je zanimljivost što se trči 10 kilometara u povijesnom središtu Karlovca, srednjovjekovnoj Zvijezdi, a sastoji se od sveukupno 4 utrke. Glavne, elitne, štafetne i karlovačke milje.
Karlovački cener je i prva utrka u Hrvatskoj s odvojenom Elitnom utrkom koju trče isključivo natjecatelji koji su prethodno svojim rezultatima, odnosno istrčanim zadanim vremenom, osigurali sudjelovanje u utrci. Glavna utrka otvorena je za sve trkače, a posebna je i Karlovačka milja koja je simbolično organizirana za rođendan grada Karlovca. Trči se 1579 metara (1579.– godina utemeljenja grada) te na taj način Cener obilježava proslavu rođendana grada koji broji 441 godinu.
Karlovački cener jenajmasovnija utrka izvan Zagreba. Održava se već 7 godina te stoga ima i velik broj natjecatelja koji godinama dolaze sudjelovat, čime se stvara trkačka zajednica okupljena oko Cenera.
Čak i u trenucima kada smo morali zadržati socijalnu distancu, trkači nisu olako napustili svoje navike već se istima prilagodili. Putovanja nam jesu ograničena, sigurnost nam je i dalje svima na prvome mjestu, ali nekih navika se ne odričemo. Hrvatska je među rijetkim zemljama koja slovi kao sigurna destinacija za odmor. Dok željno i oprezno očekujemo strane goste, povjerenje dajemo domaćima. U trenucima kada trebamo i dalje paziti na socijalnu distancu, aplikacije poput SightRun pomažu da i dalje uživamo u destinaciji u kojoj boravimo, a bez potrebe da to činimo u velikim grupama.
Vremena su nam pokazala da je turizam osjetljiviji nego ikada, a tehnologija most koji nam može omogućiti da lakše prebrodimo krize.
SightRun tim i posljednjih je mjeseci radio na razvoju novih tura. Iako je “korona-kriza” usporila i zaustavila određene promocijske akcije, svoj doprinos ovaj startup itekako može dati hrvatskom turizmu. Na listu svojih runner friendly destinacija ovog puta svoje mjesto pronašli su gradovi Cres, Mali Lošinj i Supetar. Podrška lokalnih zajednica nije izostala kao ni Hrvatske turističke zajednice koja je podržala ovaj projekt od samih početaka. Ture su duge oko 5 kilometara i startaju u središtu samih mjesta. Trčanje uličicama otočnih naselja, šetnicama uz more uz priče o samome mjestu i drugim atrkacijama na otoku, sigurno će potaknuti gosta da se nakon laganog jogginga upute u daljnje istraživanje ovih atraktivnih odredišta. Sve ture dostupne su na hrvatskom i engleskom jeziku.
SightRun aplikacija omogućuje korisniku da sigurno (i samostalno) istraži destinaciju u kojoj se nalazi po prvi puta trčeći, upozna njezinu povijest i otkrije neke od znamenitosti i zanimljivosti. Za ovaj tip gostiju, mislimo na aktivne goste, to ponekad znači prvo upoznavanje s destinacijom i stoga želimo ostaviti što bolji dojam kako bi gosta zaintrigirali da zaviri u lokalne restorane, istraži okolicu, zaviri u muzeje i za više informacija potraži lokalnog turističkog vodiča. Čovjek je neizostavna karika u turizmu, tehnologija pomoćni kotačić koji može omogućiti da se stvari brži pokrenu.
Sve ture namijenjene su trkačima, ali zbog korištenja GPS sustava mobilnog telefona korisnika, brzina nije bitna. To znači da se korisnik može kretati željenom brzinom, hodati, zaustaviti, fotografirati, te završiti turu u njemu odgovarajućem tempu i vremenu.
Otkrijte čak 17 hrvatskih destinacija trčeći uz SightRun aplikaciju. Podržite hrvatski trkački startup i skinite SightRun aplikaciju besplatno na Google Playu i App Storeu.
***
SightRun je besplatna aplikacija koja pruža novu dimenziju trčanja, spajajući ovu aktivnost s razgledom. Uz aplikaciju je to moguće u bilo koje doba dana i sve što je potrebno su slušalice za uši. To je inovativan turistički proizvod koji destinacije prezentira kao Runner Friendly te ovoj zanimljivoj niši približava destinaciju kroz priče o lokalnim delicijama, kulturnim i povijesnim znamenitostima, prirodnim atrkacijama… Aplikacija koristi GPS sustav mobilno uređaja pa nije bitno koliko brzo se korisnik kreće. Ture su dostupne u ukupno 19 destinacija, od toga 17 hrvatski te Munchenu i Grazu.
SightRun je i višestruko nagrađivani hrvatski trkački startup – Startup Factory 2016, Women Invest 2017, Next Incubator 2017, Moj Zaba Start 2018, Pokreni nešto svoje 2019. Projekt su osmislili Ivan Videk, Hrvoje Horvat, Tamara Markotić i Sandra Bortek.
Istraživanja pokazuju da vježbanje na otvorenom troši više kalorija nego u zatvorenom prostoru. Vježbači na otvorenom puno su vitalniji, živahniji i imaju više energije. Što sve morate znati kad vježbate na otvorenom, piše magistra Ljerka Jurić Karoli iz Farmacije.
Većinu dana provedete sjedeći, hranite se uglavnom nezdravo i na brzinu? Ako već niste počeli osjećati posljedice takvog načina života, uskoro hoćete.
Napokon ste odlučili pokrenuti se i poraditi na svom zdravlju, no koju aktivnost odabrati, a da biste ustrajali u svom naumu?
Većinu aktivnosti možemo obavljati u zatvorenom ili na otvorenom. Unatrag nekoliko godina svjedoci smo popularizacije i sve masovnijih sportskih događanja na otvorenom. Istraživanja pokazuju kako vježbanje na otvorenom troši više kalorija nego u zatvorenom prostoru ako uspoređujemo idealnu situaciju – istog vježbača s istom aktivnosti na otvorenom i u zatvorenom (hodanje, trčanje, biciklizam).
Razloga je nekoliko, a ističe se kako na otvorenom više energije trošimo na savladavanje nepredviđenih prepreka, promatranje okoliša, savladavanje otpora vjetra, samog terena, borbe po hladnom ili vrlo sunčanom vremenu, dok su svi navedeni uvjeti u dvoranama manje-više isti i ne zahtijevaju dodatni utrošak energije na savladavanje nepredviđenih prepreka, a i sprave nam olakšavaju rad (traka za trčanje, sobni bicikli…).
Vježbači na otvorenom puno su vitalniji, živahniji i imaju više energije.
Isto tako, istraživanja su pokazala da su vježbači na otvorenom puno vitalniji, živahniji i subjektivno su svoj nivo energije ocijenili puno višim nego vježbači u zatvorenom prostoru. Razlog se povezuje s uživanjem, istraživanjem i sjedinjavanjem s prirodnim okruženjem u kojem su se našli. Povrh svega, dokazano je i opće poznato kako tjelesna aktivnost podiže razinu i produkciju serotonina u mozgu, a navedeni je neurotransmiter odgovoran za naše raspoloženje, osjećaj gladi/sitosti i regulaciju budnosti.
Vrijedi za sve aktivnosti, no najbolji efekt dizanja serotonina dokazan je za aerobnu aktivnost (trčanje, bicikli…), i to minimalno 3 sata tjedno ili 30 minuta dnevno. Najprije si odredite u čemu uživate, je li to hodanje, planinarenje, veslanje, vožnja bicikla, želja za unapređivanjem tehnike trčanja… i onda krenite.
Zadajte si cilj
Ako se do sada niste bavili odabranom aktivnosti, puno je bolje početi u društvu – bilo užeg kruga prijatelja ili ciljanim upisivanjem u neki program škola za outdoor aktivnosti (škola planinarenja, orijentacijsko trčanje, cestovno trčanje, trail, trekking).
Zadajte si neki cilj, bilo da je to vizualno vidljiv cilj (povećanje mišićne mase, smanjivanje tjelesne težine, smanjivanje obujma struka) ili unapređenje performansi (poboljšanje vremena trčanja na 1 km ili više). Ključno je da se motivirate na kraće staze, da ste strpljivi i, najvažnije, da uživate u aktivnosti koju ste odabrali te da zadržite kontinuitet u vježbanju.
Aktivnosti na otvorenom pogodne su jer možete u njima uživati uvijek, i po suncu i po kiši, možete ih dijeliti s bliskim osobama, obitelji, ne ovise o radnom vremenu i pružaju neiscrpan izbor neistraženih dijelova lijepe naše, a i šire.
Najbolji efekt dizanja serotonina dokazan je za aerobnu aktivnost (trčanje, bicikli…), i to minimalno 3 sata tjedno ili 30 minuta dnevno
Kako se pripremiti?
Jednom kada probate, gotovo je sigurno da nećete htjeti prestati, a evo što bi vam moglo zatrebati tijekom godine i kako se pripremiti za vanjske aktivnosti:
Posvetite pažnju odabiru dobre i kvalitetne opreme, najvažniji su odjeća i obuća, a ostalo prema željama i potrebama (bicikl, ruksak, sportski sat, štapovi za penjanje…).
Vodite računa o prehrani, jedite redovito, ne izgladnjujte se i ne preskačite obroke. Prije dulje i intenzivnije aktivnosti treba svakako imati obrok, ali minimalno 2,5 do 3 h prije same aktivnosti. Nikako nije dobro jesti neposredno prije niti više od 3 h prije aktivnosti.
Obavezno pijte dovoljno tekućine, a posebice vodite računa o hidraciji za vrijeme treninga ili dulje vanjske aktivnosti. Za vrućeg sunčanog vremena preporučuje se uzimanje izotoničnih napitaka koji sadrže i određene količine elektrolita/minerala koje je neophodno nadoknaditi zbog njihova gubljenja putem znoja i radi bolje hidratacije organizma.
Bavite li se nekim dugotrajnijim aerobnim aktivnostima, potrebno je svakako voditi računa o dotoku energije i u slučaju aerobnih aktivnosti misliti na održavanje šećera u krvi, odnosno glikogenskih zaliha. U ovom su slučaju dobrodošli energetski gelovi i energetske ili proteinske pločice. Tjelesna aktivnost, koliko god bila ispušni ventil od zaposlene svakodnevice, također predstavlja stres za organizam pa je i o tome potrebno voditi računa. Unosite antioksidanse kroz hranu (bobičasto voće, orašasti plodovi, dodaci prehrani, adaptogene biljke).
Dobro izbalansiran obrok obavezan je nakon aktivnosti, po mogućnosti kombinacija proteina i ugljikohidrata, a možete posegnuti i za proteinskim shakeom za brzu obnovu mišića.
Jedite voćne obroke ujutro, tada su glikogenske zalihe prazne i šećeri se neće taložiti u mast niti fermentirati što može biti slučaj ako se obilje voća konzumira nakon punog obroka.
Pazite na sunce – zaštitite kožu prikladnim preparatima sa zaštitnim faktorima.
Unosite dovoljno omege 3, vitamina D, magnezija. Važni su za zdravlje krvožilnog sustava, imunitet, zdravlje kostiju i mišića.
Pripremite se na izazove poput insekata i sitnijih ozljeda – zato je uvijek dobro imati sa sobom mali set prve pomoći, sprej protiv uboda komaraca, krpelja, repelent koji će vam olakšati kretanje kroz prirodu.
I ne zaboravite, odmor je ključan za zdravlje, oporavak i napredak u vježbanju!
Farmacia preporučuje
Multipower proteinska pločica s kikirikijem podrška je pri izgradnji mišićne mase i oporavlja organizam nakon tjelesnog napora, 13,99 knMultipower Iso Drink prah 420 g (62,99 kn)Dietpharm Omega 3 dodatak prehrani za zaštitu srca i krvnih žila, 150 kapsula, 146,90 knNutrimmun Probiotik sport djeluje kao potpora imunološkom sustavu za vrijeme i nakon tjelesnog opterećenja, smanjuje osjećaj umora i iscrpljenosti, 325 knPerskindol active gel, na bazi eteričnih ulja pruža olakšanje nakon napora, ali i zagrijava mišiće ako se primijeni prije aktivnosti, 77,28 knJungle formula maximum sprej protiv komaraca štiti od svih vrsta komaraca, krpelja, muha i ostalih insekata, 36,18 knPileje Oligobiane, dodatak prehrani s patentiranom molekulom bakar-željezo, namijenjen je osobama s nedostatkom željeza, a ono pridonosi boljem formiranju hemoglobina i krvnih zrnaca, 222,27 knMaxximum magnezij/kalij tablete za žvakanje smanjuje umor i iscrpljenost te pridonosi metabolizmu stvaranja energije, normalnoj funkciji mišića i funkcioniranju živčanog sustava, 30 tableta, 99,90 knLola mini set prve pomoći, 47,25 knMultifunkcionalna marama Farmacia Sportskog savjetovališta, 39 knEucerin Sensitive Protect Transparent sprej za zaštitu od sunca SPF30, 165,92 kn
Pisat ću vam nešto o našim treninzima prije tri desetljeća. Kao šta sam već pisao, s rekreativnim trčanjem smo započeli na kraju naše plivačke karijere 80-tih godina prošlog stoljeća, točnije u travnju mjesecu 1981. Čak se sjećam i datuma bila je nedjelja, 26.4. i tada smo prvi put organizirano nas trojica trčali na Sljeme (Peda, Juma i ja). Od Šestinske crkve do Kraljičinog zdenca. Umro sam na onim štengama, počeo sam sa svakom drugom, a Peda, koji je znao šta me čeka kaže “Merci po jednu, samo pikaj, ima još dosta do kraja“ A kraj je bio tek pola puta do vrha, Kraljica, Kraljičin zdenac, onda poznato izletište danas tek zapušteno i zatvoreno odmorište.
Taj naš postamaterski dio sportskog života je znači počeo s trčanjem, ali nismo zapustili ni plivanje. Kad kod smo mogli švercali smo se na bazenu i koristili razne rupe da malo otplivamo. Trener Johan (g. Sever, dobri duh tadašnjeg ZG plivanja) znao je kazat kako smo mi svojevrsna „plivačka mafija“ s obzirom da smo koristili razne načine ulaska na bazen. A upravo u to vrijeme je u svijetu počela i manija triatlona (Havaji 1978.) pa je normalno bilo da plivanju i trčanju dodamo i bavljenje biciklizmom. I tako je počeo i naš triatlonski život.
Naša godina je tada bila podjeljena u četiri dijela. Prvi dio, gdje je naglasak bio na treningu po programu za maraton uvjek u travnju mjesecu. Najčešće je to bio maraton u Beču. Zatim se naglasak prebacivao na trening triatlona za ljetne mjesece kad smo nastupali na raznim triatlonskim natjecanjima. Jesenski dio je opet naglasak bio na trčanju, gdje je glavna utrka bila Zagrebački maraton i polumaraton te Starek polumaraton nešto kasnije u kalendaru. A početak zime je bio posvećen treningu skijaškog trčanja za maratone u siječnju mjesecu.
Dosta zanimljiv raspored s obzirom da smo već tada naginjali tzv. total sportu znači bavljenje s više različitih sportova uglavnom sportova izdržljivosti. To je podrazumijavalo slabiji rezultat u samo jednom sportu, ali s obzirom da smo bili rekreativci s punim radnim vremenom u firmi (a ne kao danas s radom od kuće) tome nismo pridavali neku specijalnu važnost. Istina je da smo uvjek davali sve od sebe kako na treningu tako i na utrkama. U tom pristupu ja vidim i odnos rezultata onda i danas. Volim kazat bili smo rekreativci s profesionalnim odnosom prema sportu.
Čedin program treninga za maraton ispod 3:00
A šta se tiče treninga moram vas upozorit da tih 80-tih godina prošlog stoljeća nije bilo skoro nikakvih informacija o rekreativnom trčanju. Rekreativno trčanje je bilo u povojima. Danas kad se na svakom koraku mogu vidjet ljudi u tajcama kako trče teško je shvatit da su onda rekreativni trkači bili u najmanju ruku ČUDACI. Mene su znali u Splitu pitat gdje trčim kad me nitko ne ganja. Moj odgovor je uvjek bio „na trajekt“. Znali su da ih zajebavam, ali na zajebavanje uvjek moraš odgovorit istom mjerom. Interneta nije bilo ni u snovima. Gdje po koji članak u SN o svjetskim maratonima kao o svjetskim čudima, gdje se okuplja po nekoliko tisuća trkača svih dobnih skupina i trče 42 kilometra, a ne umru na kraju.
Početak našeg rekreativnog trčanja je bio uglavnom na Sljemenu ili parku Maksimiru. Trčali smo 3 puta tjedno, srijeda, petak i nedjelja. Srijeda i petak cca. 9km, a nedjeljom malo više 12 km. To trčanje je bilo samo aerobno, kako bi počeli tako bi i završili. I to je trajalo do 1986. godine kada smo upoznali Čedu Paića Šibenčanina, koji živi u Nizozemskoj i bavi se trčanjem maratona i triatlona. O tome sam vam već pisao. Čedo je bio čudo. Plitvički maraton je te 1986. godine trčao za 2:42. Uglavnom, čovjek koji nas je uputio u trening trčanja za maraton. Poslao nam je program treninga iz Nizozemske, koji se sastojao od 18 tjedana trčanja, 6x tjedno (jedan dan je bio tzv. DAY OFF).
Program je garantirao trčanje maratona između 2:45 i 3 sata uz uvjet da se odradi u potpunosti i jasno bez ozljede. U prilogu imate taj program u sadašnjem dosta jadnom stanju, ali još se da po njemu trenirati. Osim toga od Čede sam prvi put čuo šta je to STRETCHING i kako se radi.
Da se vratim malo na program. Bio je sastavljen od raznih dijelova. Kako fartleka, dionica, trčanja na stazi do LSD ili long slow distance, dugog trčanja od 30 i više kilometara. Na kraju svakog tjedna je bila predviđena tzv. kontrolna trening utrka raznih dužina.
Mi smo već tih godina oformili Maksimirski kup natjecanje između nas 9 stalnih trkača iz Maksimira, gdje smo bodovali svaki naš nastup. Nešto slično su poslije oformili u AK Maksimiru. Ove trening utrke su imale tzv. male bodove (prvi od nas bi dobio 9 bodova, drugi 8 i tako redom). Sve ostale organizirane utrke smo bodovali duplo (18, 16…), a maratone 4x (36, 32…). Interesantno da smo cijenili maratone samo do rezultata 3:30 (5min/km). Preko toga samo 5 bodova ili 10, ako se radilo o inozemstvu.
Kod ovog programa jako je bitno bilo striktno ga se pridržavati. Mogu navest svoj primjer, koji sam skupo platio.
Godina je 1990. i nalazio sam se u odličnoj formi. Program sam ispunjavao bez pogovora. Sredinom drugog mjeseca imamo kontrolnu utrku na Jarunu od 30 km, tempo 4min/km. Kako sam se odlično osjećao nakon 30 kilometra odlučio sam produžiti do dužine maratona. Uspješno sam ga završio u vremenu 3:10. Ali nakon toga se nisam odmorio nego sam nastavio radit po programu. Sljedeći tjedan me to koštalo teške ozljede (tendenitis) i propuštenog Bečkog maratona te 1990. godine.
Borkov dnevnik (18.2.1990.) u kojem je detaljno opisan trening od30 tj 42 km na Jarunu
Inače, tjedna kilometraža ovog programa je bila u prosjeku cca. 100 km ili 400 km mjesečno. Nije malo, ali to je cijena maratona ispod tri sata. Vidite da nije lako. Nama su ta tri sata bila svojevrsna magična granica. Granica zadovoljstva i NE zadovoljstva. Pa i danas je tako. Mnogi pokušavaju probit granicu snova. Zadovoljstvo istrčanim maratonom ispod tri sata je nemjerljivo. Od mojih 10 maratona ja sam to osjetio samo jednom u Beču 1991. godine s vremenom 2:58,10.
Sad se prebacimo na treninge druga dva sporta u okviru triatlon treninga. Za plivanje smo bili tata-mata tako da nam tu nije trebao nikakav mentor. Ali za bicikl smo u početku bili tabula raza. Sjećam se našeg prvog pravog triatlona na Bledu 1985. godine, gdje je Pedi odmah na početku pao lanac, a ja bojeći se da se to isto ne dogodi i meni, cijelu biciklističku dionicu do Bohinja i natrag (64 km) odvozio na velikoj šajbi i jasno platio cijenu kasnije na trčanju.
Tu je ogromnu ulogu odigrao Vlado Fumić, naš proslavljeni biciklist, koji nas je uveo u sve tajne ovog predivnog sporta. S Fumom smo već onda vozili tzv. FUMINE VOŽNJE, nedjeljne vožnje po okolici Zagreba cca. 100 do 150 km. Moram spomenut i Nikicu Smolića, danas jednog od naših najboljih brdskih trkača, onda biciklističkog profesionalca, koji je također s nama vozio kad su mu profesionalne obaveze to dozvoljavale i od kojeg smo isto puno naučili. Nikica i Ćurka (Dražen Ćurić, također vrhunski biciklist) su nam početkom 90-tih godina dovezli iz Italije dva brdska bicikla marke Battaglin. Bili su to jedni od prvih MTB u Zagrebu pa i šire.
Moram napomenut da je upravo tih godina (1986.) završen ŠRC Jarun te smo na njemu također obavljali veliki dio naših biciklističkih treninga. Jarun je tih godina bio pravi športski centar bez ležećih policajaca, bez birtija i kafića s relatino vrlo malo prometa, jer su dolazili samo sportaši. A obavezno smo bar jednom tjedno vozili i na Sljeme kao brdski biciklistički trening.
Ostaje još i skijaško trčanje. Taj po meni možda i najljepši zimski sport smo počeli trenirat 1985. godine. Na incijativu Nenada Ivankovića, koji je tih godina bio svjetski novinarski prvak u nordijskom skijanju ili skijaškom trčanju. Kako kod nas osim u Gorskom Kotaru (a i tamo samo kad su dobri snježni uvjeti) nema baš uvjeta za razvoj i trening ovog krasnog sporta, uglavnom smo trenirali po Jarunu na skijaškim rolerima stručnog naziva SKIROLL. To su bili vrlo kvalitetni treninzi od 30 i više kilometara. Na Sljemenu smo trenirali kad je bilo snijega. Kao članovi SK Sljeme imali smo privilegiju i putovat s njima te nastupat na našim skijaškim maratonima (Plitvice, Mrkopalj, Begovo Razdolje).
Dečki su i u novinama završili (Sportske novosti, 1989.)
Nešto kasnije u novoj našoj državi Hrvatskoj, Nenad je postao direktor nordijske reprezentacije i angažirao je za trenera g. Listopada iz Bjelorusije. E to je bio pravi vrhunski trener od kojega se moglo jako puno naučiti. A za nas rekreativce je to bila takva priča kao da te trenira Ćiro ili Zlatko Dalić.
Eto, to bi bilo u kratkim crtama kako smo trenirali u ono vrijeme. Nadam se da sam vam bar malo približio to vrijeme. Moglo bi se još puno pisat, ali znam da predugi članci zamaraju čitaoce pa ih mnogi ni ne počmu čitat kad vide da je članak predug.
Do novog čitanja ostajte mi zdravo i veselo.
U prilogu… par zapisa treninga, slika s zajedničkog treninga u Maksimiru i program treninga za maraton.
Zaprimili smo pismo naše čitateljice koja (ponovno) otvara temu korištenja javnih prostora od strane trkača, šetača, biciklista. Apel s naše strane je da se moraju pronalaziti kompromisna rješenja koja će donekle zadovoljiti obje strane.
Dragi Trčanje.hr,
zahvaljujem što mi šaljete informacije, trčala sam ranije, sad sam šetač pa bih vas zamolila ako je moguće da se uputi trkače po javnim površinama (ja sam npr. u Maksimiru) i otkako je sve opet krenulo postalo je staro nenormalno.
Smeta me što posebno početnici (a ni drugi) često ne paze na razmak između nas i njih. To nije sada samo zbog korone, to je primjedba koja stoji i od ranije.
Prvo, trkača u parku ima sad u neko vrijeme jako puno.
Drugo, ne mare hoće li proći pored vas tako da vas gotovo dodirnu ili gotovo udare u ruku niti da li će iza sebe ostaviti gomile prašine u zraku koje udišemo mi obični šetači.
Imam dojam da zaneseni svojim grupnom pripadnošću i nerazumijevanjem, zaboravljaju na druge. Postoji nešto što se zove osobni prostor, a to postoji i postojalo je i prije i bez korone.
Zašto se ne trči na udaljenijim i dužim stazama u Maksimiru gdje ima manje šetača? Nego se svi sjure u ovom trokutu (ulaz južni, rub prvog jezera, drugo jezero, Vidikovac, treće jezero i svi tu pretrčavaju i tako uznemiravaju šetače sve od kako je organizirano trčanje prije desetak godina započelo u Maksimiru, a grupa je sve više i više i u slično doba.
Vi si i tako trčanjem “uštedite” vrijeme, imate i kondicije pa mogli biste imati “baze” podalje od mjesta gdje nas je većina šetača, roditelja s djecom, umirovljenika i drugih, a tu su pored vas i nezauzdani biciklisti.
Ne znam koliko su škole i treneri trčanja toga svijesni te vas molim za razumijevanje.
Istrčati maraton velika je stvar, toliko velika da se stavlja i u životopis. Da bi se uopće odlučili ući u pripreme za maraton, trebate se upoznati s važnim stvarima na osnovu kojih donosite ovu veliku odluku.
Puuuuno trčanja
Prije svega, u pripreme za maraton ulaze osobe koje se redovito bave (rekreativnim ili natjecateljskim) trčanjem u zadnje 3-4 godine i koje su trenutno u formi istrčati polumaraton ispod 2 sata. Zašto? Zato što tijelo mora biti spremno podnijeti napore koje nosi plan priprema za maraton, a koji se sastoji od 4-5 trkačkih treninga i 1-2 treninga snage u tjedan dana. Znači – budite spremni na puno trčanja i to najčešće sami.
Kvalitetno planiranje vremena
Zbog količine i dužine treninga, lako se zaključuje kako se trenira (gotovo) svaki dan, a kako bi se to ostvarilo u dužem periodu potrebno je puno planiranja osobnog vremena. Treninge treba kvalitetno „ubaciti“ u dan ili tjedan koji je ionako prepun obveza. Vjerujem kako svi imate i druge životne obveze (posao, obitelj,…) koje ne bi smjele trpjeti zbog vaših priprema za maraton. Nije nemoguće, ali je potrebno kvalitetno planiranje, dogovor i kompromis, kako kod vas, tako i kod vaših bližnjih i kolega na poslu.
Prehrana
Pripreme za maraton zahtijevaju da se ozbiljno pozabavite svojom prehranom jer svaki trening zahtijeva veliku količinu energije, a kao što sam već rekao – treninzi su gotovo svaki dan. Kada ste u jakom režimu treninga onda vam i ne odgovara sva hrana koju inače jedete pa ćete tako i svoj jelovnik morati, drastično ili djelomično, promijeniti. Tijelo će vam tražiti više lako probavljive i kvalitetnije hrane i dovesti do toga da gubite s vremenom skupljene masne naslage – što gotovo pa svatko i želi kao posljedicu. Svakako je potrebno paziti da ne pretjerate i unosite premalo hrane jer osim gubitka kilograma posljedice na zdravlje mogu biti daleko ozbiljnije. Plan prehrane jednako je važan koliko i plan treninga pa ga nikako ne smijete zapostaviti. Posavjetujte se sa stručnjacima, slobodno pitajte iskusne maratonce ali imajte na umu kako ćete sami morati odrediti koja hrana vam odgovara, a koja ne.
Splitski maraton 2019., moj drugi uspješno završeni na 42km. Prvi je bio onaj u Ateni. Foto: Splitski marathon
Društveni život
Vaš trenutni društveni život sigurno će se, barem u nekom obliku, promijeniti. Smanjit ćete ili potpuno izbaciti alkohol jer mamurni ili umorni ne možete odraditi predviđeni trening. Jednako tako, noćni izlasci će se prorijediti ili skratiti jer su subotnja i/ili nedjeljna jutra rezervirana za dužinske treninge koji su kruna onoga što ste radili protekli tjedan. Kada kažemo dužinski trening to znači da ste na trčanju 2-3 sata sigurno.
Psiha
Trkači se često boje maratona zbog psihe jer misle kako oni to ne mogu. To je donekle i točno jer kada već dođete u formu da možete trčati polumaratone onda vam nije nepoznanica što znači trčati nekoliko sati u komadu, što znači trčati po kiši, po suncu, što znači trčati i kada vam se uopće ne trči. Prihvaćate to jer znate da se trening mora odraditi. Maraton i pripreme za maraton su samo „malo“ više od onoga što ste već doživjeli. Ovime želim reći da u pripreme za maraton kreću osobe koje su već „filtrirane“ i kojima navedene prepreke ne mogu ništa. Često u takve pripreme i ulaze baš zbog tih prepreka kako bi ih mogli uspješno savladati i izboriti se sami protiv sebe. Pronađite nekakav smisao u ovim napornim pripremama, a koji nije samo protrčati kroz cilj. Na taj način pomažete sami sebi da treninzi od 3 sata nisu najgora muka koju ste doživjeli.
Odmaranje
Na početku nitko ne razmišlja o odmaranju i pojam odmora kod budućih maratonaca izaziva smijeh kada im se to prvi put spomene. No, kako program priprema sve više napreduje, postaju svjesni njegove važnosti. Dnevni i tjedni odmori jednako su važna karika koliko i sam plan treninga i prehrane jer moramo tijelo držati u takvom stanju da može podnijeti opterećenja koja nosi plan priprema za maraton. Računanje sati sna i pravovremeni odlazak na spavanje postat će svakodnevica. Olakšajte si instaliranjem aplikacija koje same računaju kada trebate odmoriti, i koliko spavati.
Zaključak
Iz gore navedenog može se vidjeti kako će vaš život, u tih 3-4 mjeseca priprema, biti podređen maratonu. Odnosno, morate ući u taj životni režim u kojem samo razmišljate o tome što i kada ćete jesti, kakav trening vam slijedi i gdje ćete ga odraditi te kada idete spavati kako biste se odmorili prije sutrašnjeg dana. Jedino tako ćete bez ikakve dvojbe i problema proći ciljnu crtu maratona i staviti zasluženu medalju oko vrata…a onda se za dva do tri dana vratiti treninzima trčanja.
UNICEF-ova humanitarna utrka Mliječna staza ove je godine virtualna i nacionalna što znači kako cijela Hrvatska sudjeluje za djecu s teškoćama. Utrku su prvi podržali Marin Čilić, Bojana Gregorić Vejzović i paraolimpijci.
Četvrta humanitarna utrka Mliječna staza održat će se s ciljem unapređenja uvjeta života djece s teškoćama i promoviranja društvene inkluzije. Ovogodišnja utrka po prvi je puta virtualna i nacionalna jer će se, zbog novonastalih okolnosti i brige za zdravlje svih sudionika, održati uz pomoć mobilne aplikacije.
Zbog svog virtualnog karaktera u utrci mogu sudjelovati baš svi i od5. do 20. rujna pružiti podršku djeci s teškoćama. Tijekom 16 dana, pojedinci, obitelji s djecom, tvrtke i timovi moći će trčanjem, hodanjem, vožnjom u kolicima, na biciklu i na bilo koji drugi način prikupljati kilometre kako bi teškoće pretvorili u mogućnosti. Prikupljenim sredstvima UNICEF će opremiti senzorne sobe u dijelovima Hrvatske gdje su potrebe najveće te educirati stručnjake koji provode terapije senzorne integracije.
Prijava je moguća putem web stranice www.mlijecnastaza.hr, a rane prijave po posebnoj cijeni otvorene su do 30. lipnja 2020.
„Vrijednost svakog društva ogleda se u tome koliko brinemo o onima najranjivijima među nama. Djeca s teškoćama trebaju našu podršku i trebaju je čim prije. Sve nas povezuje jedan zajednički cilj – da djeca s teškoćama postanu djeca mogućnosti.“ rekla je UNICEF-ova ambasadorica dobre volje, Bojana Gregorić Vejzović.
Utrku podržavaju Marin Ćilić, Bojana Gregorić Vejzović i Nevena Rendeli.
Utrku će i ove godine podržati brojne poznate osobe među kojima i proslavljeni hrvatski tenisač,Marin Čilić koji je prošle godine označio start utrke, a i ove godine se rado odazvao UNICEF-ovom pozivu: “Mliječna staza je utrka zajedništva u kojoj nisu toliko važni rezultati pojedinca koliko je važno da svatko, na svoj način, doprinese ostvarenju velikog cilja. Posebno me raduje što i ove godine mogu podržati ovaj veliki humanitarni događaj i pozivam sve građane da nam se pridruže i pomognu u skupljanju kilometara mogućnosti za djecu s teškoćama.“
UNICEF OPREMA SENZORNE SOBE I EDUCIRA STRUČNJAKE
U prve tri godine održavanja, utrka Mliječna staza postala je platforma za osiguravanje boljih životnih uvjeta djece i obitelji u Hrvatskoj – UNICEF je tako do sada podržao otvaranje banke humanog mlijeka, osigurao financijsku podršku za udomiteljske obitelji s najmlađom djecom i unaprijedio uvjete u rodilištima diljem Hrvatske.
Ove godine UNICEF prikuplja sredstva kako bi usluge rane intervencije, koje su od presudne važnosti za razvoj djece s teškoćama, postale dostupnije što većem broju djece. Procjenjuje se da u Hrvatskoj trenutno živi 24 tisuće djece s razvojnim rizicima i teškoćama u dobi od 0 do 5 godina, koja su potencijalni primatelji ovih usluga, a samo 1 od 8 djece koristi usluge rane intervencije. Stoga je UNICEF-ov cilj osigurati senzorne sobe i stručnu podršku za djecu s teškoćama tamo gdje su potrebe najveće jer pravovremena podrška za njih čini razliku između mogućnosti i života na margini društva.
Paraolimpijci Jelena Vuković i Anto Joskić
Ovogodišnja se utrka održava u suradnji s Hrvatskim paraolimpijskim odborom te utrku i njezin cilj podržavaju i naši paraolimpijci – Jelena Vuković, Nataša Sobočan i Anto Joskić, koji je izjavio: „Poruka ovogodišnje Mliječne staze – pretvorimo teškoće u mogućnosti – iznimno je važna. Svjestan sam važnosti odgovarajuće podrške djeci s razvojnim teškoćama, jer sam i sam bio jedno od te djece. Pozivam sve da se uključe u Mliječnu stazu – trčite, hodajte, vozite bicikl, rolajte, planinarite i budite dio pozitivnih promjena za djecu s teškoćama u Hrvatskoj.“
Saznajemo kako se u zagrebačkoj četvrti Trokut nedavno održala zanimljiva neslužbena utrku koja je okupila 40-ak kvartovskih sudionika.
Skupina entuzijasta je u nedostatku službenih utrka koje su otkazane uslijed korone odlučila organizirati svoju kvartovsku utrku, pridržavajući se pri tome mjera Stožera.
Kako su mjere u znatnoj mjeri ublažene, inicijalni broj sudionika se s planiranih 5 popeo na 40-ak, pri čemu je održan polumaraton (5 sudionika), utrka na 10 km (2 sudionika), utrka na 5 km (8 sudionika) i dječja utrka (cca 25 sudionika).
Nije bilo službenog mjerenja vremena (svatko si je mjerio putem sata/mobitela na predefiniranim rutama), a utrka nije bila natjecateljskog karaktera, tako da su sve utrke uglavnom istrčane u grupama.
Napravljene su majice za utrku i priručne medalje (3D printane), a cjelokupni je događaj završio prigodnim družanjem u lokalnom parku/igralištu. Posebno je zanimljivo to što je utrka okupila i veliki broj inače netrkača, što se pokazalo kao odličnom promocijom ovog sporta.
Nedavno sam išao trčati na Medvednicu s ciljem da snimim GPX trag jedne staze. Dakle, nije to bio ni trening ni utrka, važno je bilo proći cijelu stazu bez lutanja. Negdje na stazi sam u trku išao pogledati nešto na sat te sam slučajno isključio sat tj. završio aktivnost. Ne pitajte me kako! Ono što je uslijedilo je razlog pisanja ovog teksta
Odmah sam shvatio da neću postići ono zbog čega sam došao, tj. da neću imati snimljenu stazu. Kako sam bio dovoljno daleko od starta, nije mi se dalo (a nisam imao ni vremena) ponavljati start i ponovno proći stazu od početka.
U trenutku sam postao bijesan i ljut na sebe s pitanjem kako mi se to moglo dogoditi. Pokušao sam se umiriti činjenicom da nije sve propalo, odradit ću dobar trening. Ili sada mogu skrenuti s planirane staze i istražiti neke nove. Pa ima još vremena, stignem doći neki drugi dan i snimiti stazu… Uglavnom, dosta toga sam pronašao, no ništa me nije zadovoljavalo.
Što se dogodilo? Nestao je motiv. Izgubio sam cilj te aktivnosti, a drugi koje sam nalazio mi nisu bili dovoljno jaki i motivirajući. Na kraju sam ipak iskoristio situaciju i skrenuo s predviđene staze te obišao jednu novu koju taj dan sasvim sigurno ne bih.
Kasnije sam razmišljajući o ovome shvatio važnost ciljeva i motiva. Ako govorimo o trčanju, a govorimo, izrazito je važno postavljanje ciljeva, bez obzira radilo se to o ciljevima pripreme za nastup na nekoj utrci ili nam je cilj poboljšanje rezultata. Taj cilj/motiv će nam pomoći u trenucima kada nam bude teško i/ili kada ne budemo imali volje za neki trening. Dovoljno je samo sjetiti se zbog čega to radimo (cilj) i sasvim sigurno ćemo lakše i brže prebroditi krizu.
Ovdje (možda) vidim i odgovor zašto virtualne utrke ne privlače jednak broj ljudi kao one prave fizičke – nejasan je cilj. Trebam li trčati 5 ili 10 km? Brzo ili sporo? Ujutro ili navečer? Previše stvari daje nam se na biranje i to nam očito (većini) ne odgovara. Želimo da nam se vrlo jasno kaže: trči se tada i tada u toliko sati i ovo je staza. Cilj (i svi ostali parametri) je vrlo jasno definiran i vrlo ga je lako uprizoriti i motivirati se tim ciljem (ubrzat ću jer iza krivine je ciljni luk, glazba i moji navijači).
Nadam se da sam vas potakao na razmišljanje o vašim trkačkim ciljevima te pomogao u razmišljanju zašto su oni važni.
Najčešće pitanje s ulaskom u ljeto napokon je dobilo svoj odgovor – DA, GRAWE noćni maraton će se održati i to, kao i svih godina do sada, zadnje subote u 8. mjesecu, dakle 29. kolovoza 2020. godine. Start i cilj su na zagrebačkom jezeru Bundek, a trasa prolazi savskim nasipom.
Ovogodišnja tema utrke prikladno je „ZAPISANO U ZVIJEZDAMA“ jer, ako nas je čemu naučila ova godina, naučila nas je tome da protiv viših sila ne možemo jer je sve zapisano, upravo tamo gore, u zvijezdama. Organizatori su pripremili nekoliko različitih scenarija za održavanje utrke koje će uskladiti sa svim (tada aktualnim) preporukama i mjerama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske kako bi prvenstveno trkačima i volonterima, a onda i cijelom organizacijskom timu, sponzorima, navijačima i posjetiteljima osigurali maksimalnu zaštitu. Najizgledniji scenarij, usklađen s trenutnim mjerama, naveden je u raspisu utrke, a o svim izmjenama trkači će biti pravovremeno obaviješteni.
Promjene u odnosu na prošle godine
Najveća promjena u odnosu na prošlu godinu jest maksimalan broj sudionika, koji prema trenutnim preporukama smije biti samo 500 trkača, međutim kako bi na utrci moglo sudjelovati što više ljudi, utrka će imati dva fizički odvojena starta i samim time mogućnost primanja po 500 trkača za svaki start i to prema sljedećem rasporedu:
Desetinka (utrka na 4,2 km) starta u subotu 29.8. u 10h ujutro (maksimalan broj sudionika – 500)
Utrke ¼ maraton (10km), ½ maraton (21km), ¾ maraton (32km) i maraton (42 km) startaju zajedno 29.8. u 19h (ukupan maksimalni broj sudionika je 500 trkača za sve četiri utrke)
Prijave su otvorene do popunjavanja kvote. Naravno, kako organizatori i najavljuju, u slučaju da su zvijezde zapisale neki drugi plan za taj datum koji je malo svjetliji od trenutnog, broj sudionika će se, sukladno mjerama, povećati.
Ovogodišnji vizual utrke – Sve je zapisano u zvijezdama
Majica, medalja i buff u skladu s temom
Sve prijavljene ove godine očekuju zanimljivi startni paketi koji, između ostalog uključuju tehničku majicu (dry fit), svjetleće i silikonske narukvice te neizostavne, i uvijek posebne, finišerske medalje u dvije dimenzije (manje za Desetinku i veće za ostale utrke). Uz prijave je moguće kupiti i posebno dizajniran buff.
Prikupljena sredstva za nove tri proteze za djecu s oštećenjem donjih ekstremiteta
GRAWE noćni maraton i ove je godine kruna dobrotvorne aktivnosti prikupljanja trkačkih kilometara koje GRAWE pretvara u donaciju za kupovinu aktivnih proteza za djecu s oštećenjem donjih ekstremiteta kako bi im omogućili ravnopravnije odrastanje s vršnjacima, uz igru, sport i olakšavanje svakodnevnih aktivnosti. Prošle godine svoje su proteze već tako dobili Marija, Klea i Karlo, a ove godine proteze dobivaju Antonija (15), Borna (14) i Ivan (5). Uključeni trkači su ove godine zadani cilj od 100.000 kilometara dosegli u rekordnom roku od samo 31 dan.
Ovo je popis za sve one koji su pretrčali nekoliko polumaratona ili čak maratona i misle da imaju poprilično utakmice u nogama te ih ništa više ne može dovoljno izazvati. Jeste li ikada trčali u pustinji 7 dana ili Arktiku na debelim minus temperaturama? Oni najhrabriji jesu i uvijek se vrate jer izazov ovih nevjerojatnih ultramaratona je čisti adrenalin „rush“.
Naravno treba biti realan i reći kako ove utrke doista nisu za sve. Samo trčanje maratona ili ultramaratona u normalnim uvjetima na kakve smo naviknuli je već ogroman poduhvat sam po sebi no što kada se u tu priču ubaci i gotovo neprohodan teren, ekstremno visoke ili niske temperature i iscrpljenost do svih granica izdržljivosti? Onda je to nova razina trčanja.
Ukoliko ste i nakon ovog uvoda zainteresirani za sudjelovanje na jednoj ovakvoj utrci, evo popisa top 5 najpoznatijih i najtežih utrka na svijetu:
Vjerujemo kako su čak i početnici u trčanju barem jednom čuli za Barkley maraton. Ovaj se ultramaraton održava u Wartburgu, američkoj saveznoj državi Tennessee. Rute su ona „jednostavnija“ od 100 kilometara i puna dužina od 160 kilometara, koja se treba istrčati u 60 sati.
Utrka se trči po šumi u pet krugova od kojih svaki iznosi oko 30 kilometara te ne postoje službeni punktovi, okrepa i sve ono na što ste navikli imati na utrkama. 16 kilometara iznosi ukupni uspon, a trkači na putu moraju pronaći knjige iz kojih iskidaju stranicu sa svojim startnim brojem kao dokaz da su završili. Kako bi krug bio služben, potrebno se vratiti na isto mjesto starta i dotaknuti žutu rampu, jer se tek tada oglasi zvono i krug je završen. Svega 15 trkača uspješno je završilo utrku unutar 60 sati, utrku koja je fizički i psihički jedna od najtežih. Osebujni Gary Cantrell osmislio ju je te ju provodi od 80.-ih, a poznat je i po tome što start utrke označava paljenjem cigarete.
Utrka se održava u ožujku svake godine, a zanimljivost je kako se prijave nigdje ne oglašavaju i nitko zapravo ne zna kada je točno utrka. Broj natjecatelja se ograničava na 40, pa je potrebno brzo reagirati. Ukoliko vas odaberu, nakon što otkrijete kada i gdje poslati prijavnicu koja se sastoji od eseja o tome zašto baš vi trebate trčati, povratno vam stiže „pismo sućuti“ i popis onoga što još trebate napraviti kako bi sudjelovali – platiti „startninu“ od 1,60 dolara, donijeti registracijsku pločicu iz svoje zemlje i organizatoru kupiti čarape, košulju ili paket cigareta. Ne treba ni naglašavati koliko malo trkača uopće uspije završiti utrku čak i izvan zadanih 60 sati, a psihičke posljedice neki osjećaju još dugo nakon završetka utrke.
2014. napravljen je dokumentarni filmo ovoj fascinantnoj utrci koja „jede svoje mlade“.
Kako vam zvuči: šest dana trčanja, 250 kilometara i svu opremu nosite sa sobom i to kroz pustinju Saharu? Neizvedivo! Ali ova neobična i ekstremna utrka, koju nazivaju i najtežom utrkom na svijetu, svake godine ugosti sve više zainteresiranih trkača. Koliko je ekstremna pokazuje i podatak kako morate paziti koliko vode trošite jer se prekomjerna potrošnja kažnjava, a primite li u 7 dana više od dvije infuzije diskvalificirani ste. Signala naravno nema pa se ne možete osloniti na poziv u slučaju nužde, a od hrane nosite samo suhu i dehidriranu hranu te konzerve.
Maraton se održava od 1986. u travnje no zbog pandemije ove je godine prebačen na 18. rujna te je nastao nakon što je Patrick Bauer 1984. pješke i sam prošao pustinjom Sahara. U 12 dana prešao je 350 km (214 milja).
Posebna je ovo utrka, ne samo zato što se održava na sjeverozapadu Kanade, u Yukonu i Sjeverozapadnom teritoriju, već zato što vas očekuje 200 ili 600 kilometara šume, tundre, snijega i leda. Utrka je krenula 2007. i od tada je samo 30% natjecatelja uspjelo je završiti do kraja. Za 120 milja kotizacija je 2.950 funti , a za 380 milja vrtoglavih 3.250 funti. Osim malog pomoćnog osoblja za slučaj ozljede ili bolesti, trkači su prepušteni sami sebi. Jedino što se daje je topla voda na unaprijed određenim kontrolnim točkama.
Temperature koje vas očekuju su rijetko iznad nule (uglavnom je oko -40), hladni i olujni vjetrovi definitivno ne pomažu kao ni saonice s opremom koje vučete iza sebe, a etape su dužine između 50 i 100 kilometara.
Prva stvar koju ugledate kada se želite prijaviti je izjava kako se prijavljujete na „Najtežu, najvjetrovitiju i najhladniju ultra utrku u svijetu.“ Zvuči odlično.
Gotovo svaki trail trkač koji sanja veliko razmišlja o ovoj utrci jer ne trči se baš često kroz čak tri zemlje na 10.000 metara nadmorske visine s pogledima od kojih zastaje dah. Daha će vam sigurno ponestati što od nadmorske visine, a što od dužine od 106 milja (170 kilometara). Ultra Tail du Mont Blanc počinje u Chamonixu u Francuskoj, a sudionici kruže oko križanja Francuske, Italije i Švicarske. Iako je Mont Blanc samo jedno od utrka u sklopu UTWT-a, definitivno je najpoznatija i na nju obavezno dolazi sva trkačka „elita“. Upasti se može samo upornim skupljanjem bodova na utrkama u sklopu UTMB serije i prijavom na lutriju (na koju se svake godine prijavi oko 10.000 trkača). Smatra se jednom od najtežih trail utrka na svijetu, a i jednom od najvećih, i održava se u kolovozu. Zbog pandemije ove je godine odgođen te su se prebacili na virtualni izazov.
Kako na popisu ne bi bile samo trail utrke evo i jedne cestovne i to one najteže na svijetu. Badwater Ultramarathon sastoji se od 135 milja (217 km) staze, koja započinje 859 m ispod razine mora u slivu Badwater, u kalifornijskoj dolini smrti, a završava na nadmorskoj visini od 8360 stopa (2548 m) na vrhu Whitney. Staza utrke obuhvaća tri planinska lanca, 3962 m vertikalnog uspona i 1433 m spusta , a prva osoba koja je rutu uspješno pretrčala 1977. godine je Al Arnold (80 sati).
Staza je 1987. godine postala službenom cestovnom utrkom i održava se svake godine sredinom srpnja, kada su vremenski uvjeti najekstremniji i temperature mogu dosegnuti više od 50 ° C . Ova utrka čak je i onim najspremnijim maratoncima iznimno naporna i mali broj trkača uspije ju završiti u zadanom limitu od 48 sati. Potpora i okrepa nisu uključeni već svaki sudionik mora imati svoju ekipu.
Kao nastavak dva iznimno uspješna projekta „Jači od korone utrke i lige“, pokrenutih kao reakcija na pandemiju Koronavirusom i zabranom okupljanja te održavanja sportskih događanja, pokreće se nova virtualna ljetna liga „Hrvatska trči“ koja za cilj ima poticanje rekreativnog trčanja na području cijele Hrvatske. Početak lige je 1. kolovoza 2020.
Trkači vikendom trče zadanu ili proizvoljnu distancu, pomoću sportskog sata ili mobitela mjere si udaljenost i vrijeme i prijavljuju svoj rezultat u sustav. Za svako kolo objavljuju se rezultati, baš kao na pravoj utrci, isto tako i foto galeriju od fotografija koje šalju trkači.
Svi trkači kod registracije biraju svoj tim – zeleni ili plavi, a nakon uplate startnine poštom dobivaju startni paket (majica, pokloni sponzora, startni broj) i na kraju lige medalju. Najmanja distanca koju odrasli trebaju pretrčati (ili prehodati) je 5 kilometara, a najduže dionice nema.
Medalja ovogodišnje prve Hrvatska trči ljetne lige
I ova će liga biti virtualna, ali i hibridna, jer ćemo poticati trkače da se dogovore i neformalno zajedno otrče svoje kolo vikendom. Ovaj put imamo i natjecateljsku kategoriju, na 5, 10, 21.1 i 42.2 kilometra, kao i posebnu kategoriju za djecu. Puno je trkača to tražilo, a tko smo mi da to ne poslušamo. – rekao je organizator Zvonimir Mikašek iz 3sporta.com
Prijave traju do 10. 7. ili popunjavanja limita na hrvatskatrci.hr/ . Cijena startnine za svih pet kola je 140 kuna za odrasle i 70 kuna za djecu.
Gotovo sve utrke za koje smo čuli ili u njima sudjelovali imaju u sebi nekakav oblik mjerenja vremena ili kilometara. Pobjednik je onaj ili ona koji najbrže pređe zadani broj kilometara ili onaj tko uopće završi utrku sa zadanom rutom. No pojavio se još jedan malo, drugačiji trkački izazov koji također u sebi ima vremenski limit i limit rute no ipak na nešto drugačiji način. Naravno da je ovome svoje prste imao svjetski poznati Lazarus Cantrell, koji je osmislio Barkley Marathon o kojem smo nedavno pisali u članku Najteži ultramaratoni koje morate probati.
Backyard Ultra ili u slobodnom prijevodu „Ultra po dvorištu“ oblik je ultramaratona u kojem natjecatelji moraju prijeći udaljenost od 6706 metara (4.167 milja) za manje od jednog sata. Kad je svaki krug završen, preostalo vrijeme unutar sata obično se koristi za oporavak za utrku sljedećeg sata. Točno sat vremena nakon prvog startnog vremena, natjecatelji trče dodatnih 6706 metara s jednosatnim prozorom za završetak. Utrka je završena kada posljednji trkač ili trkači uspiju ili ne uspiju prijeći udaljenost unutar zadanog vremenskog okvira.
Utrku će završiti samo jedan ili jedna (jedna je kategorija, apsolutna), svi ostali su DNF. U slučaju da nitko ne završi jedan krug više od ostalih u limitu – svi natjecatelji su diskvalificirani. Ovakva utrka najčešće se trči krugom koji iznosi točno 6706 metara no poznate su i utrke na svega 400 metara te se zbog toga naziva i utrka koju možeš trčati u dvorištu. Najveća udaljenost koju je neki natjecatelj zabilježio na Backyard Ultri je 68 krugova ili 456,08 kilometara, a ostvario ju je Johan Steene na Big’s Backyard Ultra u listopadu 2018. Najdulja udaljenost u ženskoj kategoriji je 67 krugova i istrčala ih je Courtney Dauwalter 2018. godine.
Sva Beckyard Ultra događanja dio su Big’s Backyard Ultra World Championship i trenutno ih u kalendaru ima 36 diljem svijeta. Ove godine pridružena utrka je i ona u Zagrebu. Dotka Backyard Ultra, u organizaciji Noćne lige Dotka, održat će se u subotu 11.7. u Zagrebu (Park šuma Dotršćina) i trajat će sve dok posljednji/a ne ostane na stazi.
Ukoliko smo vas zainteresirali za nešto novo i drugačije, prijaviti se možete na info@ligadotka.com ili na licu mjesta. Startnina iznosi 30 kn, a uključuje medalje za pobjednike.
Plogging je trkački trend nastao u Švedskoj, koji se proširio diljem svijeta, a pokrenuo ga je Erika Ahlströma . Plogging je termin nastao spajanjem švedske riječi “plocka upp”, tj. „sakupljati“ (smeće) te riječi „jogging“ (trčati) i savršeno opisuje koncept koji označava spoj trčanja i sakupljanja otpada na putu. Ljepota ploggiranja je u tome što ne zahtjeva posebnu opremu (osim rukavica i vreće za smeće te malo dobre volje i brige za okoliš) te omogućava svakom trkaču da daje svoj doprinos očuvanju čistog okoliša. „Trčanje s ciljem“ – kako plogging naziva sam Ahlström, danas je važnije nego ikad prije te je rasprostranjeno u svim dijelovima svijeta. Ovakvom utrkom na zdrav i zabavan način pomažemo u očuvanju okoliša, mijenjamo negativan utjecaj ljudi na okoliš i širimo svijest o manje otpada kao sastavnog dijela sporta.
Takva jedna plogging incijativa, u organizaciji ISTRun i pod pokroviteljstvom dm-a, održat će se u petak 17.7. u 19h na plaži Martolina. Vrećice za smeće i rukavice su osigurani, a odabrati možete između klasičnog sudjelovanja s kotizacijom od 30 kuna ili Obiteljski đir koji je besplatan.
Poklon paket i medalje dobivaju troje najbržih u muškoj i ženskoj konkurenciji dok na Obiteljskom điru sve obitelji dobivaju poklon pakete zlatnog sponzora. Svi sudionici plogginga dobivaju popust na kotizaciju za PULSKU Xicu.
